Naslovnica Crkva U spomen na šestoricu mučki ubijenih fratara na Mrkim stinama, na “kapi...

U spomen na šestoricu mučki ubijenih fratara na Mrkim stinama, na “kapi Hercegovine”

Četiri kilometra jugozapadno od Bila, u ljutom teško dostupnom kršu i kamenjaru iznad sela Gornji Gradac, održana je još jedna misa, koju je predvodio fra Mile Vlašić. Povod je također 74. obljetnica teških zločina koje su pri “oslobađanju” Širokoga Brijega učinili komunisti, bolje rečeno partizani iz VIII. Dalmatinske brigade.

 

-Prvi put smo ovdje na Sv. misi gdje je krv mučenika natopila ovaj tvrdi kamen. Njihova krv 74. godine plamti ovdje, ali u našem srcu nema mržnje, iako zlotvori nisu imali milosti. Pokojni svećenici ostali su do kraja vjerni Bogu, nisu izdali svoja uvjerenja i dostojanstvo, ni tražili milost. Njihova smrt nije uzaludna, kao ni smrt 66 fratara, i smrt 16.000 Hrvata Kršne pokrajine. Krv ovih mučenika, sjeme je kršćana… Ovo spomen obilježje znak je ljubavi i vjere, a smrt svećenika, naših gradačkih mučenika nije posljednja riječ, naglasio je fra Mile Vlašić u svojoj propovijedi. Misu je pjevanjem pjesama “O Gospe našeg Orovnika” i “Ima jedna duga cesta” ukrasio Stanko Kopilaš, a recitiranjem vlastitih stihova posvećenih gradačkim mučenicima obogatila Nevenka Ćubela.

-Strašan zločin učinili su ti ljudi – neljudi. Bilo je to 8. veljače 1945. godine, dan nakon što je pao Široki Brijeg. Partizani su u samostanu crkve Imena Isusova u Gornjem Gracu svezali i u nepoznato poveli šestoricu fratara. Njih su mještani nagovarali da bježe, “jer partizani su strijeljali sve po redu, posebice svećenike”, ali fra Zvonko Grubešić (rođen u posuškom Gracu 1915. godine), fra Augustin Zubac (Čitluk, 1890), fra Krešimir Pandžić (Drinovci, 1892), fra Roland Zlopaša (Posušje,1912), fra Rudo Jurić (Radešine, 1925) i fra Kornelije Sušac (Cerno, 1923.) smatrali su “da nema smisla bježati, jer ništa nikome nisu skrivili”, ispričao nam je mještanin Miroslav Rakić, čija je kuća nedaleko ispod crkve i čiji je djed Ivan bio neposredni svjedok tih tužnih i surovih događaja.

Uz fratre, partizani su ubili i ranjenoga njemačkog vojnika Jakoba Rudija, kojega su pronašli u samostanu. Tu je bio i Petar Vrljić Kraljušić, iz Gornjega Pologa (općina Mostar). I njega su strijeljali, ali on je ipak preživio praveći se da je mrtav, iako je bio samo ranjen. Sutra je pobjegao prema Resnicama i Bilima, gdje su ga spasili pastiri. Preživio je i ostao svjedok krvavoga partizanskog pira. O onom što je vidio i doživio desetljećima nije smio pričati, osim potiho najvećim prijateljima i članovima obitelji. Ivan Rakić našao je pobijene fratre i njemačkoga vojnika i plitko ih ukopao u smrznutu zemlju. Kasnije je iskopao dublje grobove, premjestio mrtvace i strogo čuvao tajnu od Udbe, koja je saznala da su fratri pokopani “negdje” i ispitivala Ivana da im pokaže grobove. Nije priznao, iako su mu prijetili i maltretirali ga. Nisu priznali ni drugi mještani, koji su tajno na grobove nosili cvijeće i palili svijeće. Zabačeno i gotovo nepristupačno mjesto gdje su pobijeni zove se Mrke stine za Udbu je ostala vječna tajna:

-Ranih 70. godina, kada je Udba malo popustila stegu, kosti su otkopane i prenesene u Široki Brijeg. Udba je kasnije opet zabranila radove i maltretirala djeda Ivana. Obećao sam mu s drugim mještanima urediti grobove, izgraditi pristupni put i evo – zahvaljujući dobrim ljudima, spomenik našim mučenicima. Pomogli su mnogi dobri ljudi, pa je u spomenik i prilazni put (koji je tek polovično gotov) utrošeno oko 70.000 maraka, te puno fizičkoga truda…

Broćanska kapljica i zaboravljena cicvara

Među 150 donatora je i pokojna Mara Zelenika Gara, koja je godinama s obitelji davala priloge za gradnju spomenika na Mrkim stinama, odakle puca pogled na veći dio Hercegovine. Evo, Brotnjaci su i ovaj put došli na misu u velikom broju, te na druženje i ručak s više stotina mještana i gostiju. Došao je iz Čitluka i Marko, brat ubijenoga fra Kornelija Sušca.

-Brotnjaci nisu došli praznih ruku. Donijeli su uz ostalo i 17 mješina biranoga vina. Da, mješina, jer tako se nekada vino u ova brda dostavljalo iz Brotnja, kažu Gračani, koji su priredili bogati ručak za goste. Uz janjetinu, pršut, sir iz mijeha,uštipke, divljač, na stolu se našao i zaboravljeni specijalitet – cicvara:

-Četiri km sjeverno je Groblje mira, dva km južno je crkva Imena Isusova, tri km zapadno je Mosor, gdje su stradali mučenici, Škripari. Ideja je da ova mjesta povežemo cestom. Nedostaje sredstava, ali pomoći će dobri ljudi kao i do sada, kaže Miroslav Rakić.

ŠirokiBrijeg.info