Nakon što je punih 15 godina radio kao konobar i još dvije godine kao trgovac, Dubrovčanin Alen Sofić već sedam mjeseci radi u Austriji. Konobar je u gradu Bludenzu, na tromeđi Austrije, Njemačke i Švicarske. U krugu od 50 kilometara je Lichtenstein, za manje od dva sata stiže se do Züricha, St. Galena, Insbrucka…
O uvjetima rada i života u Austriji priča:
-Nikad se nije problem naviknuti na bolje. Dogodine Austrija ukida radne vize za Hrvate i mnogi će novi posao potražiti upravo u Austriji, gdje je minimalac 1200 eura, a radnici imaju regres, te 13. i 14. plaću u lipnju i siječnju.
Zadovoljan sam plaćom, poslodavac mi je osigurao smještaj, plaćene režije i hranu. Dobra je i manča, naravno da ostajem. Otišao sam iz Grada jer od plaće trgovca nisam mogao živjeti. Mislio sam: odradit ću sezonu, vratiti dugove i eto me doma. Nakon šest mjeseci ne samo da sam dug vratio, nego mi je ostalo dvostruko više – pohvalio se Sofić koji između Irske, Britanije, Njemačke i ostatka EU svima preporučuje Austriju.
Pogodnosti za zaposlene
-Tko želi ići, neka već ove zime usavrši njemački jezik. Većina gostiju na zapadu Austrije su s njemačkog govornog područja i engleski se skoro i ne govori, iako je dobrodošao. Svima s temeljnim znanjem jezika poslodavci plaćaju usavršavanje, a tečaj je uračunat u radno vrijeme. Tako ulažu u radnike koji, ako se trude, neće propasti. Ponuda radnih mjesta je velika, a najlakše ih je naći u industriji i ugostiteljstvu. Ljetna sezona je od svibnja do rujna i tada su svi u prirodi. Slijedi kolektivni godišnji do 15. studenog, kada počinje zimska sezona – ispričao je za Dubrovački vjesnik Hrvat koji radi s dva Slavonca i Višankom te mnogim radnicima iz susjednih država.
-Međusobno se poštujemo i pomažemo, ako treba, uskačemo kao zamjene. Štite nas dobri zakoni i u Beču osnovana udruga Privileg: za godišnju članarinu od 50 eura, sedam vrhunskih odvjetnika pruža pravnu pomoć i zastupa pred poslodavcima. Radniku se jamči slobodan dan u tjednu, a pet prekovremenih sati u tjednu donosi idućeg tjedna dva slobodna dana u komadu. Nije to kao kod nas gdje se radi od jutra do sutra, sve “dok su gosti tu”. Prekovremeni se plaćaju duplo, a slobodan dan nije problem dobiti: treba ga samo najaviti dan ranije. Ako ste na bolovanju, osiguranje vam šalje kontrolu u stan, a obavezno pitaju i kakav je odnos liječnika prema vama – ističe Sofić.
Tko pita, ne skita
Napominje kako smještaj, režije i hranu u ugostiteljstvu plaća poslodavac.
-Ako dobijete otkaz, možete ostati u istom smještaju dok ne pronađete novi posao ili do povratka kući. Uz to, lokalna samouprava u Austriji određuju limite stanarine za svaku vrstu smještaja i ako gazde zatraže više, porez im se automatski uvećava 50 posto. Radnici su maksimalno zaštićeni, ali se propisi moraju poštivati. Strpljivo nam sve tumače i po deset puta, dok ne kažete da vam je jasno. Ali, ako zatim pogriješite, vi ste odgovorni! Svi poslodavci nisu obvezni naći smještaj, ali ga možete tražiti. Sve se pregovara i ovisi od ponude radne snage – tumači sugovornik Dubrovačkog vjesnika.
-Ako je stan skuplji u odnosu na visinu plaće, nakon prijave stiže povjerenstvo koje odlučuje o subvenciji. Moji poznanici, mladić i djevojka su zajedno radili i živjeli u stanu koji im je osigurala tvrtka. No, ona je promijenila posao te su smještaj morali nadoplatiti 400 eura mjesečno. Obratili su se općini i uz kavu popričali s povjerenstvom. Iznenadila ih je odbijenica uz obrazloženje: nećemo financirati vaše cigarete. Prestanite pušiti i uštedite razliku! Naime, oboje su pušili kutiju dnevno, što je 16 do 20 eura puta 30 dana – govori Sofić.
Nisu hladni
Austrijanci nisu hladni, samo im treba vremena da vas prihvate. Skeptični su dok se ne uvjere da ste čovjek, a tada je samo nebo granica. Susjeda sam danima pozdravljao, ali je šutio. Nakon dvadesetak dana počeo se javljati i čak mi mahnuo s druge strane ulice! Prema strancima su zatvoreni, a cijene vas tek kad se uvjere da pridonosite boljitku zemlje. Domoljublje dokazuju odricanjem od povrata poreza. Tako država godišnje dobije oko 200 milijuna eura koje usmjerava u komunalnu infrastrukturu i obnovljive izvore energije. A kod nas ugostitelji mašu zastavama i navijaju, ali račun ne fiskaliziraju! To Austrijancima ne pada na pamet jer slijedi zatvaranje objekta najmanje 6 mjeseci. Radoholičari su, a nakon objeda uvijek nešto rade. Kose travu npr. ne samo u svom dvorištu nego i više od 100 metara oko kuće i tako doprinose zajednici. Da smo mi takvi, gdje bi nam bio kraj – zaključuje Sofić.
