Sjedinjene Američke Države imaju dugu povijest političkih ubojstava, ali ubojstvo zapovjednika iranskih snaga “Kuds” Qasema Soleimania jedinstveno je, ne samo u metodi, već i u drskosti egzekucije uz potpuno zanemarivanje pravnih aspekata ili ljudskih humanih posljedica, piše list “Guardian”.
List navodi da SAD već desetljećima primjenjuju različite složene tehnike ubojstava, od trovanja prvog premijera Konga Patrisa Lumumbe šezdesetih godina prošlog stoljeća, do pokušaja ubojstva lidera Kube Fidela Castra, također trovanjem.
“Guardian” piše da je ubojstvo generala Soleimania posebno po drskosti.
“Sama metoda i nije toliko bitna, jer što znači žrtvi ako je spaljena kao Soleimani ili pogubljena nakon puča koji je izrežirala CIA, kao što je bio slučaj s iračkim liderom Abdulom Karimom Kasemom 1963. godine”, navodi britanski list.
Charles Lister s Instituta za izučavanje Bliskog istoka u Washingtonu kaže da SAD nemaju praksu ubijanja viših državnih dužnosnika na otvorenom, kao što je slučaj sa Soleimaniem, koji je bio druga najmoćnija figura u Iranu nakon vrhovnog vođe.
“Twittovi” u kojima američki predsjednik Donald Trump likuje nakon ubojstva Soleimania, u kombinaciji sa skoro nikakvim pokušajem da se opravda ovaj čin, bilo u okviru domaćeg ili međunarodnog prava, rezultirali su time da su SAD optužene za iste zločine za koje krive svoje neprijatelje.
Politički analitičar Vipin Narang rekao je da ovo “ubojstvo nije bilo zastrašivanje, već odsijecanje glave”.
U proteklih pola stoljeća nije bilo manjka američkih intervencija i pokušaja, u nekim slučajevima uspješnih, da se uklone strani protivnici putem sumnjivih pravnih ili etičkih osnova.
List podsjeća da su SAD same priznale da su čak osam puta pokušale ubiti Castra, iako je stvaran broj vjerojatno mnogo veći.
William Bloom, autor knjige “Ubijanje nade: Intervencije američke vojske i CIA-e od Drugog svjetskoj rata”, ukazuje na niz američkih grijehova, od invazija, bombardiranja, zbacivanja vlada, ubojstava, mučenja do odreda smrti. “To baš nije lijepa slika”, rekao je autor knjige.
CIA je bila toliko bijesna šeszdesetih i sedamdesetih godina da je 1975. godine crkveni odbor istraživao veliki broj pokušaja ubojstava stranih lidera, uključujući Lumumbu, Rafaela Trujilla iz Dominikanske Republike, Ngoa Dinha Diema iz Vijetnama i Castra.
Na kraju je tadašnji predsjednik Gerald Ford zabranio američko sudjelovanje u političkim ubojstvama, no zabrana nije trajala drugo.
“SAD su od 1976. godine angažirane ili su optužene za pokušaje uništenja stranih lidera”, podsjeća list i dodaje da je bivši predsjednik Ronald Regan pokrenuo bombaške udare na libijskog vođu Moammera Gaddafija.
Sjeverna Koreja nedavno je priopćila da je CIA pokušala ubiti njenog lidera Kim Jong Una.
Međutim, većina intervencija u novijoj povijesti bile su prikrivene i tajne, a u slučaju da su bile javne obično su mete bili akteri koji djeluju u milicijama ili militantnim skupinama kao što je “Islamska država”.
Nasuprot tome, sve do Trumpa, SAD su izbjegavale otvorene napade na državne aktere koji su povezani sa suverenim režimima, pa je slučaj Soleimania presedan.