I dalje je koronavirus, htjeli mi ili ne, glavna medijska atrakcija u svim regionalnim i svjetskim medijima. Ako gledamo s kršćanske strane, koronavirus došao je u Europu upravo tijekom korizme – kršćanskoga vremena priprave za najsvjetliji blagdan – Uskrs.
Slučajno ili ne, pitamo se s obzirom na to da kršćanstvo pomalo blijedi u zapadnoj Europi. Kao slikovit primjer toga možemo navesti prenamjenu crkava u pubove i slično. To imamo u Europi koja je dugi niz godina smatrana utvrdom kršćanstva. Je li kušnja zvana koronavirus svojevrsni test svima nama koji smo samo ljudi s greškama, manama i grijesima? Na pamet mi pada često u ovo vrijeme prorok Jona koji je bježao od Boga misleći da će uteći njegovom poslanju koje je upereno prema skorom obraćenju.
Prorok Jona ležerno pod suncem smjestio se podno bršljana misleći se tako skloniti od nesnosnoga sunca, žege i najviše Božjega poslanja. I što Bog čini? Čini da se bršljan i granje osuše i da Jona nema hladovine. Jona još više ustraje u bijegu od zadaće koju mu je Bog zadao i bježi na brod. Brod zahvaća oluja, a mornari pomišljaju da je netko s broda proklet. Bacaju ždrijeb, a ždrijeb pada na Jonu. Bacaju Jonu u more i kit ga proguta. Boraveći u utrobi kita, spoznaje da je spreman za zadaću propovijedanja i obraćenja prema Ninivljanima. Je li koronavirus poslanje da se obratimo i ne zastranimo u sivilu svakodnevnice i trke za novcem? Jedina je trka koja nam preostaje trka za Bogom koji je izvor života. Zatvaranje granica Europe samo je uputa kršćanima da kontempliraju i mole za bolje sutra. Čak je i naše zatvaranje u kućama samo poziv na zajedničku obiteljsku molitvu koja je gotovo nestala.
Europa i Europljani čeznu za cjelovitom preobrazbom. Možda koronavirus, koliko god je okrutan po djelovanju, pomalo obnavlja prirodu, što vidimo po kanalima u Veneciji koji su čisti nakon dugo vremena. Naravno, koronavirus ubija nedužne ljude, starce i bespomoćne. Koronavirus je prijetnja cijelom čovječanstvu i to je neupitno. Bog stavlja na kušnju našu sebičnost.
Stavlja na kušnju našu taštinu i oholost. Mislimo da nije potrebno Božje očitovanje i ne stavljamo Boga na prvo mjesto. Poziv na obraćenje nije uperen samo meni ili tebi. On je uperen svakome od nas. Koronavirus je kušnja u korizmi i samoizolacija našega bića koje svakim danom misli da može djelovati bez Boga. Što znanost kaže? Zašto znanost nema lijek za koronavirus? Jednostavni su računica i odgovor. Znanost je samo oruđe božjih djelatnika na Zemlji koji su ograničeni spoznajama. Primjer je toga gradnja Babilonske kule koja je svojim parametrima predstavljala oholost ljudi naspram Stvoritelja.
Nemojmo ni mi dopustiti gradnju Babilonske kule očaja uslijed ovakve situacije. Svijet je preživio epidemije i pandemije uz pomoć Boga, nikako sam od sebe. Preživjet će ovo Uskrsom i resetiranjem iz svakodnevnice protkane žurbom za bogatstvom. Sjajni je grčki pisac basni, Ezop rekao sljedeće: Bolje siromaštvo bez opasnosti i straha, već bogatstvo puno nemira i patnje. A mi uvijek biramo bogatstvo puno nemira i patnje.
Piše: Ivan VRLJIĆ
Hercegovački portal
