Naslovnica Život Divlji konji na Bilama kraj Širokog Brijega: Priča koja ostavlja bez daha

Divlji konji na Bilama kraj Širokog Brijega: Priča koja ostavlja bez daha

U podnožju planine Čabulje, dvadesetak kilometara zapadno od Mostara, nalaze se Bile. Kamenjar na kojem dominiraju kamen i nisko raslinje vrlo je teško mjesto za život, ali za divlje konje predstavlja dom. Nekada su samo dio godine boravili slobodno na Bilama, dok su dio godine služili za teške poslove kao što su nošenje drva, sijena, oranje…

 

Ljetni dani i vrućine

Modernizacijom i dolaskom poljoprivrednih strojeva lokalno stanovništvo gubi potrebu za radnim konjima te ih koncem prošlog stoljeća mahom pušta na slobodu. Vođeni instinktima, oni i njihovi potomci grupiraju se u krda i slobodno hodaju regijom. Trenutačno na Bilama živi više od 100 konja raspoređenih u nekoliko krda. Preživljavaju zahvaljujući pomoći dobrih ljudi.

Marijo Bošnjak jedan je od onih koji se sa skupinom entuzijasta više od deset godina brine o divljim konjima, koji iz godine u godinu odolijevaju nemilosrdnim vremenskim uvjetima. Kako izgleda briga o konjima, koliko često ih posjećuju, s kojim opasnostima i preprekama se susreću, na koji način pribavljaju hranu za konje… ispričao nam je Marijo Bošnjak.

– Briga o konjima ne svodi se samo na to da im nosimo hranu i vodu kada je potrebno. Briga znači i rješavanje problema s uginulim jedinkama, izmjena genetskog sastava u krdima. To podrazumijeva kupnju novih pastuha kako ne bi dolazilo do parenja u srodstvu. Tijekom cijele godine pratimo brojno stanje i zdravlje svih konja – priča nam Marijo na samom početku razgovora, istaknuvši kako ljeta i zime predstavljaju poseban izazov za konje.

– Najveći problem je voda u ljetnim mjesecima – nastavlja Marijo.

Visoke ljetne temperature, jaki vjetrovi te manjak svježe vode i trave testiraju njihovu snagu i izdržljivost. Kada je vruće, veliki dio dana provode skrivajući se od vrućine. Zahvaljujući dobrim ljudima, ljubiteljima prirode i konja, na području Bila napravljeno je nekoliko pojila za konje. Tijekom najtoplijih dana ona presuše te se moraju dopunjavati vodom dovezenom u cisternama. To iziskuje najveće troškove jer je cijena samo jedne cisterne viša od 150 KM, a može trajati najviše tri do četiri dana. Pitali smo ga i tko im pomaže u nabavi vode za konje, na što je Marijo rekao kako im u tome pomažu pojedine tvrtke koje šalju cisterne vode, kao i vodstvo grada Mostara i Širokog Brijega. Ističe kako ipak surovost divljine najviše osjete u zimskom razdoblju, što se uvelike odražava i na kilažu konja, pogotovo u proljetno vrijeme. Kada je pak u pitanju nabava hrane, Marijo kaže da im i u tome pomažu pojedinci. Povremeno dobijemo pomoć pekara i tvrtki koje se bave prodajom stočne hrane, ali konji jedu sve – sijeno, kruh, jabuke, mrkvu, zob, kukuruz… Što god im donesemo, jedu – kazao je. Pitali smo ga i koliko često posjećuje Bile.

– Ima nas petero koji svaki dan dolazimo ovdje. Ljeti baš svaki dan, a zimi zbog snijega, leda i obveza malo rjeđe, ali i tada barem dva puta tjedno. Često ne nađemo sva krda konja, pa možemo reći da svakog konja vidimo u prosjeku dva puta tjedno…

Problemi i pomoć

Kroz razgovor je ispričao da ima ljudi koji im povremeno pomažu u brizi o konjima, ali dodaje i kako je vrlo malo onih koji pomažu tijekom cijele godine jer pomoć konjima oduzima puno vremena, ponekad zdravlja, ali i novca, priča nam Marijo, dodavši da su konji atrakcija mnogim posjetiteljima, ali ujedno i inspiracija mnogim umjetnicima. Osim opskrbe hranom i vodom, poseban izazov je i susret s vukovima.

– Konji većinom pripadaju pasmini bosanski brdski konj pa su jako izdržljivi. No najveći problem su rane nastale od napada vukova koje pokušavamo sanirati kako bi prije zarasle, a zna se dogoditi i da konji uginu – kazao je. Zanimalo nas je i što rade s uginulim jedinkama te kada su napadi vukova najčešći.

– Uginule konje često prije nas nađu vukovi jer su dominantni predatori koji su prošle godine pojeli svu ždrebad i nekoliko odraslih konja. Evo, i sada je ždrebad već počela dolaziti na svijet, ali se ne nadamo kako će ih puno preživjeti, ako uopće ijedno preživi – kazao je. Osim za divlje konje, Marijo kaže da su vukovi problem i za lokalne stočare, ali i lovce, jer ubijaju divljač. Za kraj smo ga pitali postoji li neko rješenje kako bi se zaštitili konji, ali i sva ostala stoka koja obitava na tom području, na što je Marijo rekao kako se taj problem pokušava godinama riješiti, ali da je to ujedno jako težak proces koji se mora rješavati na širem područje, piše Večernji list BiH.

– Budućnost konja ovisi isključivo o ljudima i vlasti koja ih mora zakonom zaštititi – zaključio je ovaj mladić koji godinama vodi brigu o jedinstvenom fenomenu u ovom dijelu Europe, divljim konjima na Bilama.

 

 

Hercegovački portal