Naslovnica Crkva DANAS SLAVIMO BLAGDAN SV. LUCIJE

DANAS SLAVIMO BLAGDAN SV. LUCIJE

13. PROSINCA – Sveta LUCIJA, djevica i mucenica (286.-304.).Tocan nadnevak Lucijinog rodjenja je nepoznat, ali se drzi da je bilo oko 286.g. Rodjena je u krscanskoj obitelji u Sirakuzi, Sicilija (Italija) u kojoj je u to vrijeme cvjetala grcka kolonija, ali bilo je i trgovacko vazno srediste Sicilije.

 

Jos kao dijete obecala je dragom Bogu djevicanstvo. Majka Eutihija, ni ne znajuci za to, htjede Luciju udati. No, kad je majka tesko oboljela, otidjose obje na grob sv. Agate u Kataniju. Tu je majka cudesno ozdravila i svojoj Luciji dopustila da se slobodno posveti Bogu u djevicanskom zivotu.

Poganski mladic, koji je zaprosio Luciju bio je stoga kivan pa ju prijavi povjerenicima cara Dioklecijana, progonitelja krscana. Kada su ti saznali da je Lucija krscanka, zatvorise je u tamnicu i izvrgose mukama, kako bi se odrekla Krista. Nista im nije uspjelo. Stoga joj na kraju odrubise glavu god. 304.

Krscani su je dolicno sahranili i poceli castiti kao svetu mucenicu.Kad je krscanima zajamcena sloboda, sagradise joj nad grobom baziliku. Njezino neraspadnuto tijelo je kasnije po zapovijedi bizantskog cara preneseno u Carigrad, a tada opet u Veneciju, gdje se i danas nalazi i casti.

Sirakuza je bila krscanski grad kojeg je na krscanstvo obratio biskup sv. Marcijan, kojeg je onamo poslao osobno sv. Petar. Taj je grad pruzio i gostoprimstvo sv. Pavlu na njegovom putu za Rim, sto je potvrdjeno i u Djelima apostolskim. Kristovo naucavanje, unatoc mnogim progonima, bilo je cvrsto ukorijenjeno i u vrijeme rodjenja sv. Lucije. Krscanska zajednica je bila brojna s nizom crkava i katakombi.

Prema vjerovanju obitelj nase svetice je bila plemenitog i bogatog roda. Pouzdano se zna da joj je otac umro kad je imala 5 godina, a da joj se majka zvala Eutihija. Ime oca je vjerojatno bilo Lucije, jer je prema rimskom obicaju, prva kci dobivala ocevo ime. Sudeci prema imenu Lucija, koje je tipicno krscansko ime, njezini su roditelji bili krscani. Ime Lucija je nadahnuto rijecima sv. Pavla “ti si dijete svjetla”, jer je Lucija svjetlo.

Pod budnim okom svoje majke Lucija je izrasla u lijepu i dobru djevojku cije je ponasanje bilo umjereno i pristojno, te joj je majka razmisljala o sretnoj udaji. Medjutim Lucija je imala druge planove, u potpunoj je tajnosti polozila zavjet djevicanstva i time se zauvijek posvetila Gospodinu. Tek se zbog niza slucajnih dogadjaja saznalo za njezinu posvetu.

U obliznjem gradu Kataniji svake su godine skupine hodocasnika dolazile pocastiti tijelo djevice i mucenice sv. Agate koja je umrla zbog vjere 251.g. za vrijeme Decijevog progona. Cudesa koja su se dogadjala na njezinom grobu bila su poznata na cijeloj Siciliji.

5. veljace 301.g., na spomendan svetice medju hodocasnicima bile su Lucija i njezina majka. Vise od 40 godina Lucijina je majka patila od ozbiljnog krvarenja za koje nije bilo lijeka, a ni pomoci. Snazna vjera Eutihije potaknula ju je da povjeruje u svoje izlijecenje, a Lucija je polagala veliku nadu u cudotvorni zagovor sv. Agate. Zena iz Evandjelja je izlijecena samo doticanjem Gospodinove odjece, stoga je Lucija predlozila majci neka dotakne grob svetice.

Uvecer, kada su svi napustili crkvu, dvije su zene molile izlijecenje kod groba. Tijekom molitve zaspale su u sjeni crkve tvrdim snom. U svom snu Lucija je vidjela cete i cete Andjela koji su okruzivali djevicu sv. Agatu koja joj se smijesola i govorila: “LUCIJA, DJEVICE GOSPODINOVA, ZASTO OD MENE TRAZIS ONO STO MOZES I SAMA UCINITI. TVOJA JE VJERA POMOGLA U IZLIJECENJU TVOJE MAJKE.”

Kad se Lucija probudila, ispricala je majci o svom vidjenju i utjesnim rijecima sv. Agate. Majka je bila zdrava. To je bio trenutak kada je rekla majci o svom zavjetu cistoce. Majka se nije ni na trenutak usprotivila vec joj je obecala svu svoju ostavstinu poslije smrti. Lucija, koja nije pokazivala zanimanje za zemaljska dobra, predlozila je majci da razdijeli svojinu siromasima. Obicno je takav potez potvrdjivao da je netko krscanin, jer su samo Kristovi sljedbenici mogli razdijeliti bogatstvo siromasima.

Na taj nacin je razmisljao i mladic kojeg je zanimalo Lucijino imanje i koji se stoga zelio njome ozeniti. Raspitivao se kod Lucijine majke zasto Lucija zeli prodati sve svoje dragocjenosti i radi cega zeli dijeliti siromasnima, udovicama i sljedbenicima Kristovim. Eutihija mu je dala neodredjen odgovor koji ga je privremeno smirio, medjutim, kasnije je potvrdio svoje sumnje da Lucija pripada krscanskoj zajednici. Ljut, jer je Lucija odbila zenidbu, odlucio ju je prijaviti mjesnim vlastima kako bi bila kaznjena prema carskim odredbama.

U to vrijeme krscanima je bilo iznimno tesko. Car Dioklecijan je u pokusaju obnove Rimskog carstva uveo razlicite ekonomske i administrativne reforme. U tom pothvatu velik je naglasak dan vjerskim obnovama u kojima je potican patriotizam i vjera u carstvo. Iskoristavajuci razne okolnosti 24. veljace 303.g., donio je odredbe o progonu krscana.

U to vrijeme namjesnik Sirakuze bio je Paskazije. Kad je Lucija dovedena preda nj pod optuzbom da je krscanka, naredio joj je da zrtvuje bogovima. Lucija mu je odgovorila: “Vi se pridrzavate carevih pravila kao sto ja stujem zakone svoga Boga, dok se vi bojite zakona svoga gospodara, ja svoga Boga obozavam. Kako vi ne zelite izgubiti njegovo postovanje, tako ni ja ne mogu izdati svoga Boga. Buduci da vi pokusavate ugoditi caru, a ja svom Bogu, vi ucinite sto je najbolje, a ja cu postupiti prema svojoj savjesti”.

Paskazije odbrusi: “Prestani se prepirati, ides na mucenje.” Lucija odgovori: “Nemoguce je utisati Gospodinova ucenje!” Paskazije upita: “Zar si ti Bog?” Lucija odgovori: “Ja sam sluzbenica vjecnog Boga koji je rekao: ‘kad budete stajali pred kraljevima ne brinite se sto cete i kako reci, jer ne govorite vi vec Duh Sveti u vama.'” Paskazije rece: “Znaci u tebi je Sveti Duh?” Lucija mu odgovori: “Oni koji zive cisto i ponizno hramovi su Bozji i Duh Sveti u njima prebiva.”

Suocen s nepokoljebivoscu svetice, Paskazije je okupio svoju rulju kako bi prisilili Luciju da mu se pokori. Medjutim, svi njegovi pokusaji bili su beskorisni, ni vojnici ni par volova nisu je uspjeli pomaknuti s mjesta na kojem je stajala cvrsta kao stijena.

Svi ti zadivljujuci dogadjaji Paskazijevim ocima su izgledali kao carobnjacka vjestina. Zbog toga je naredio pravljenje lomace, sto je bilo uobicajeno za osumnicene vjestice. Doneseno drvo, ugalj i ulje bilo je nalozeno oko svetice. Zapalila se velika vatra koja Luciju nije ni dotakla. Okruzena plamenom doviknula je: “Molit cu se Gospodinu da me ova vatra ne opece”. Paskazije nije mogao suzdrzati gnjev. Kako bi ga postedjeli ismijavanja, njegovi su prijatelji povukli Luciju iz vatre i pripremili je za smaknuce macem.

Lucija je shvatila da je dosao trenutak kada je trebala posvjedociti za Krista mucenistvom. Kleknula je kako bi primila smrtonosni udarac. No, prije smaknuca zeljela je govoriti mnostvu koje se okupilo oko nje. Prorekla je kako ce progon krscana nestati s padom cara Dioklecijana, a Crkva ce zadobiti svoj mir. Prorekla je takodjer, kako ce nju zauvijek castiti na isti nacin kako se casti sv. Agata u obliznjoj Kataniji.

Kad je zavrsila s govorom odrubljena joj je glava, sacuvala je svoje djevicanstvo mucenistvom. Prema tradiciji to se dogodilo 13. prosinca 304. godine.

Tijelo joj je pokopano u katakombama koje su uskoro postale cuvene privlaceci mnogobrojne vjernike, koji su njezinim zagovorom dobili milosti. Pocetkom V.st. svetica je bila iznimno popularna, te je vrlo rano iznad njezinog groba podignuta bazilika.

Poboznost se prosirila izvan Sicilije pa je vec papa Sv. Grgur (+604.), uveo njezino ime u misni kanon. U Italiji joj je bilo posveceno oko 20 crkava, a poboznost se prosirila i do Engleske. Nakon velikih otkrica posebno je stovana u Juznoj Americi.

U puckoj poboznosti njezin zivotopis je dozivio odredjene izmjene, te se je prosirilo vjerovanje da je sveta Lucija sama sebi izvadila oci i poslala ih na srebrnom pladnju mladicu koji je bio zanesen njezinom cudesnom ljepotom. Postoji pak i drugo vjerovanje po kojem je Lucija poslala svoje oci samom Paskaziju, a vid joj je povratio Sv. Rafael Arkandjeo spustivsi se s Neba.

Do tih je izmjena vjerojatno doslo zbog tumacenja IMEna Lucija koje znaci SVJETLO.

Stoga je Lucija proglasena ZASTITNICOM: OBOLJELIH NA OCI.

Tijelo sv. Lucije vise stoljeca ostalo je u Sirakuzi. Za vrijeme arapske provale na Siciliju 878.g., tijelo je sakriveno na sigurno mjesto. Pod vodstvom Bizantskog cara 1040.g. Sirakuza je oslobodjena od Arapa, a kao nagrada trazeno je tijelo sv. Lucije, koje je tada preneseno u Carigrad. Godine 1204. Venecijanci su u zestokoj bici osvojili Carigrad, i neraspadnuto tijelo svetice odnijeli sa sobom u Veneciju.

Od 13. prosinca 1981.god., relikvije Sv. Lucije izlazu se javno na cascenje.

MOLITVA SV. LUCIJI ZA ONE KOJI IMAJU NEVOLJE S OCIMA

O Sveta Lucijo, cije ime znaci svjetlost, pun-a pouzdanja dolazim preda te trazeci svetu svjetlost koja ce mi vratiti oprez u izbjegavanju putova grijeha i tame zabluda

Pomocu tvoga milosnog zagovora, molim te za milost (reci potrebu) i ocuvanje svjetla u mojim ocima, kako bih ga uvijek koristio/la u skladu s Bozjom voljom, a da ne ozijedim svoju dusu.

Dopusti, o blagoslovljena Lucijo, da poslije iskazanog divljenja i hvale za tvoju mocnu zastitu na zemlji uzmognemo se na kraju pridruziti k tebi u raju vjecne svjetlosti bozanskog Janjeta, tvoga milostivog zarucnika Isus Krista.

Amen.

Od srca slavljenicima imena; Lucija, Lucika, Luca, Lusy, Lucijano. Lucije, Jasna, Svjetlana ……Sretan i blagoslovljen imendan. Neka nam njeno svjetlo vjere u Isusa Krista uvijek sjaji u nasim i vasim srcima, te da nas zagovor Sv. Lucije uvijek prati, kao i onih vjernika koji je slave kao svoju zastitnicu i zagovornicu i imenjakinju!!!!