HRVATSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI I
HRVATSKO KULTURNO DRUŠTVO NAPREDAK
sa sjedištem u Mostaru
POZIVAJU VAS NA OBILJEŽAVANJE OBLJETNICE SMRTI
FRA DIDAKA BUNTIĆA
(1922.-2022.)
u srijedu, 2. veljače 2022. u 18 sati
u Napretkovoj palači u Mostaru
Morituri te salutant –
pozdravljaju te umirući!
(fra Didak, 1917. godine.)
U program sudjeljuju:
Veronika Karačić, učenica Osnovna škola fra Didaka Buntića Čitluk gimnazijalka Karla Markotić, Mostar
Dr. Aco Đurović, liječnik iz Beograda, Dr. Jure Burić, liječnik Ravno-Dubrovnik
Dr. Zdenka Čorkalo, liječnica Split, Prof. Fabijan Lovrić, književnik iz Knina
Prof. dr. Marina Kljajo, književnica Mostar, glumac, Robert Pehar, Gradnići
fra Andrija Nikić, predsjednik
»Živio je i umro za selo… Homerovo da je meni pero, da je tinta viša od Jadrana, a hartija nego Bosna ravna, da do smrti pišem bez prestanka, opjevao ne bih fra Didaka!»
(Nikola Kordić)
Članice HKDU-a sv Ante iz Cima
Radujemo se Vašem dolasku Dobro došli!
Ulaz je slobodan!
Ime fra Didaka Buntića, svećenika franjevca, rodoljuba, socijalnoga, prosvjetnoga i kulturnoga radnika i danas se širom Hercegovine izgovara s velikim poštovanjem. Rođen je 9. listopada 1871. u Paoči blizu Čitluka. Krštenim imenom Franjo, 1883. ušao je u franjevačko sjemenište na Širokom Brijegu, 1889. započeo je studij teologije i filozofije u Innsbrucku, za svećenika je zaređen 1892. Na Širokom Brijegu uz dužnost profesora poučavao je đake i seljake kalemljenju plemenitih sorata voća, nabavljao sadnice, promicao unaprjeđenje stočarstva, natapanje polja, podizao otkupne duhanske stanice, zauzimao se za pravedno vrjednovanje hercegovačkoga duhana, trasirao nove ceste i putove, širio poštansku i telefonsku mrežu, poduzimao prosvjetnu akciju radi iskorjenjivanja nepismenosti. Usred rata, 1916., kada je narod umirao od gladi, pošao je i kralju Karlu I. u Beč ponijevši mu sedam vrsta kruha kojim se njegovi podanici u Hercegovini hrane: sirčen, kukuruzov, karišikov, proseni, šiljev, barov kruh i kruh od kljenove kore. Potom je uz pomoć fra Dominika Mandića i drugih organizirao sabiranje pomoći za gladne, a djecu odvodio u sjevernu Hrvatsku i Slavoniju kod dobročinitelja, spasivši približno 17 tisuća osoba.
U mladosti pravaš, nakon I. svj. rata član je Hrvatske pučke stranke, koja je bila u oporbi HSS-u, kao i srbijanskim radikalima. Mostar je učinio središtem hrvatske političke aktivnosti u Bosni i Hercegovini. Svršetak rata dočekao je kao član Narodnoga vijeća u Zagrebu, a zatim je bio zastupnik u Privremenom narodnom predstavništvu i Ustavotvornoj skupštini Kraljevine SHS.
Umro je 3. veljače 1922. u Čitluku kao Mojsije svoga puka. Šesnaest godina poslije njegovo je neraspadnuto tijelo stavljeno u limeni sanduk i svečano pokopano u bazilici na Širokom Brijegu.
Možda je najveće priznanje fra Didaku dao njegov politički protivnik i poglavar Zemaljske vlade u Sarajevu general Stjepan Sarkotić: »Gdje je on stajao, stajala je cijela Hercegovina. Hrvatski narod ga je slijedio gotovo slijepo, i s pravom, jer boljega predstavnika hrvatske duše, hrvatske misli nije ni mogao izabrati.« Bio je »najoriginalnija, najjača i najizrazitija ličnost u novijoj povijesti Bosne i Hercegovine« (fra Oton Knezović).
HERCEGOVAČKI PORTAL
