Još jedna franjevačka gromada napustila je ovu dolinu suza i otišla gore gdje s oka svaka suza nestaje. Naš Ledinčanin, rođeni Gruđanin, fra Marinko Leko preminuo je u 80. godini života.
Brojni žitelji Hercegovine došli su oprostiti od njega. Pokopan će biti u fratarsku grobnicu na Martića Križu u Posušju.
Fra Marinko je preminuo pored svojih pčela. Najbolji pčelar među fratrima pokušavao je spasiti svoje pčele od smrti, vatrene stihije koju je neodgovorni pojedinac, a ima ih proteklih dana koliko hoćete, pokrenuo. Kao da je, dok je gorjelo njegovih šest košnica i on odlučio zajedno sa svojim pčelama otići Gospodinu.
A fra Marinko je po mnogočemu bio poseban čovjek, u Rakitnu je postao velik baš poput fra Joze Pejića i fra Bernarda Marića, naravno grudskih svećenika, od Ratka Perića proganjanih, u očima Krista Dobrog Pastira velikih. Jer Krist najbolje zna što je mučeništvo, najbolje zna što je kazna kada veliki svećenici – farizeji, koji se danas nešto drukčije zovu, kažnjavaju i ispisuju smrtnu kaznu.
I fra Marinko je sebi ispisao kaznu još u vremenu Pavla Žanića. Čovjek koji je dao izniman doprinos gradnji nove crkve u Posušju kao i obnovi župne crkve u Rakitnu, nije se dao ustrašiti niti pokleknuti pred svojim progoniteljima.
U Mostaru je bio župnikom franjevačke samostanske župe od ‘74. do ‘80. Pamti se njegova replika biskupu Žaniću, kad je Žanić u franjevačkoj crkvi u Mostaru, prigodom osnivanja katedralne župe cijepanjem od franjevačke samostanske župe – uzeo četiri petine vjernika da pripadaju katedralnoj župi, a jedna petina da ostane franjevačkoj strani, i tom prilikom izrekao neistinu kako su se fratri s time složili. A replika fra Marinkova je bila da to ne odgovara istini i da se franjevci s time nisu složili, nakon čega mu je biskup odmah oduzeo jurisdikciju i kanonsku misiju u biskupiji.
Fra Marinko je bio žalostan, očekivao je i da će drugi fratri jače podignuti glas, upozoriti na nepravdu, otmicu i progon franjevaca… Ali dok su nekim fratrima titule bile važnije od župa i vjernika, fra Marinko je ponosno progovorio protiv nepravde, sebi ispisao kaznu birokrata, a istodobno sebi pripravio vječnu nagradu kod Gospodina.
A fra Marinko, Kristu blizak i ponosan, za zemaljske kazne nije previše mario. Jedini strah hercegovačkog čovjeka je od Božjih kazni, a od nepravednih, ispisanih u nekim centrima moći, tko još strahuje… Jer što će čovjeku cijeli svijet, ako dušu svoju izgubi…
Fra Marinko Počivao u miru Božjem.
Grude.com
