Svetkovina je Svih svetih, dan kojim Katolička crkva slavi svece, ali i one koji su ostvarili ideal kršćanskoga života, a još nisu kanonizirani.
Polazeći od liturgije Crkve u središtu svetkovine Svih Svetih nije smrt nego život. Bog poziva sve ljude svih naroda i svih vremena u vječno zajedništvo svoje ljubavi.
Kršćani su najprije posebno slavili mučenike, a s vremenom su kao posebna svjedočanstva vjere isticani asketi, Bogu posvećene djevice i biskupi.
O pojmu svetaca i kanonizaciji, kako je danas razumijemo, može se govoriti tek od X. stoljeća.
Prva službena kanonizacija dogodila se 993. godine, za vrijeme pape Ivana XV., a prvi kanonizirani svetac bio je sv. Ulrik.
Prema Drugom vatikanskom saboru, štovanje svetih proizlazi iz trajne povezanosti zemaljske i nebeske Crkve – pripadnici jedne i druge, iako na različit stupanj i način, sudjeluju u istoj ljubavi prema Bogu i bližnjemu, te pjevaju istu pjesmu slave svome Bogu.
Kada molimo Apostolsko vjerovanje, kažemo: “Vjerujem u… općinstvo svetih.” Zajedništvo svetih čine muškarci i žene koje su svoju nadu položili u Isusa Krista i po krštenju su njegovi posvojeni sinovi i kćeri. Zajedništvo svetih uključuje žive i pokojne, bilo da su s Bogom na nebu ili prolaze kroz proces čišćenja.
Prije smrti, sveti Dominik je rekao: “Nemojte plakati, jer ću vam nakon svoje smrti biti korisniji i tada ću vam pomoći učinkovitije nego za život.”
Na poseban način, na svetkovinu Svih svetih, ne samo da se možemo moliti našim omiljenim svecima, nego možemo zazvati i našu pokojnu braću i sestre za koje vjerujemo da su već s Bogom.
Koje je podrijetlo Dana Svih svetih?
Blagdan koji danas poznajemo kao “Svi sveti” nastao je u svibnju 609. godine kada je papa Bonifacije IV posvetio Panteon u Rimu Blaženoj Djevići Mariji. U osmom stoljeću papa Grgur III promijenio je datum u 1. studenoga kada je posvetio kapelu u Vatikanu u čast svih svetaca, a papa Grgur IV kasnije je ovu proslavu svih svetih proširio na univerzalnu crkvu.
Koje su tradicije i običaji povezani s danom Svih svetih?
Jedna velika tradicija i praksa vezana uz svetkovinu Svih svetih je odlazak na misu – to je, na kraju krajeva, sveti dan obveze!
Svaki put kada idemo na misu, sjećamo se svetaca na poseban način u euharistiji. Druge tradicije na ovaj dan uključuju čitanje i učenje o svecima, molitvu svecima – posebno svojom svetcu zaštitniku – i traženje njihova zagovora kako bismo i mi postali sveci.
Koja je razlika između Svih svetih i Dušnog dana?
Svi sveti i Dušni čine dvodnevno je slavlje pričesti svetih – onih koji su s Bogom na nebu i onih koji su na putu u nebo. Na svetkovinu Svih svetih, 1. studenog, Crkva slavi one kršćane koji su postigli duhovnu zrelost. Dan je to čašćenja svih svetih muškaraca i žena koje je Crkva proglasila svetima. Dan kasnije, na spomendan svih vjernih umrlih (Dušni dan), Crkva se spominje i moli za vjerne mrtve: našu braću i sestre koji su umrli obilježeni znakom vjere. Posebno molimo za sve duše u čistilištu.
