Naslovnica Crkva Blagdan Prikazanja Gospodinova, Svijećnica ili Kalandora

Blagdan Prikazanja Gospodinova, Svijećnica ili Kalandora

Katolici diljem BiH danas obilježavaju Svijećnicu ili Prikazanje Gospodinovo u Hramu kada se blagoslivljaju svijeće koje će se kasnije koristiti u obredima krštenja, tijelovskim procesijama i drugim prigodama.

 

 

U Drugom svjetskom ratu (1941-1945) Čapljina je doživjela teška stradanja. Posebno su ta stradanja bila intenzivna 1945. godine kada su se stradali brojali ne u desetcima nego u stotinama i tisućama. Svatko je brojao svoje mrtve, tražio i/ili čekao svoje nestale. Umjesto odgovora na brojna pitanja, nametnuta je nepravedna šutnja. I tako desetljećima. Ipak, danas o njima možemo i moramo govoriti, istraživati, za istinom tragati, od zaborava ih otrgnuti.

Mi u Čapljini to već godinama činimo s dubokim ljudskim pijetetom i vjerničkom molitvom. Iskreno se nadamo da će jednoga dana Čapljina imati svoj DAN SJEĆANJA za sve stradale Čapljince, bez obzira na vjeru i naciju. Možda bi 2. veljače bio najprikladniji datum, jer su u samoj Čapljini taj dan stradali mnogi Čapljinci. To bi mogao – i trebao – biti dan najhumanijeg prisjećanja na stradale i nevine žrtve.

Četrdeset dana nakon Isusova rođenja, prema propisu Mojsijeva Zakona, Josip i Marija donijeli Dijete Isusa u Hram da Ga, kao prvorođenca, obredno prikažu Bogu. Tu se, bilježi evanđelist, zatekao starac Šimun, koji je uzeo Dijete u naručje i u nadahnuću, prepoznao u njemu budućega Mesiju.

Pri tome je Šimun, to je okosnica blagdana, Isusa nazvao Svjetlom, doslovno ‘Svjetlost za rasvjetljenje naroda’. Otuda blagdanu pučko ime Svijećnica ili Kalandora.

Spominjući se toga događaja, vjernici danas u crkvu donose svijeće na blagoslov. U obitelji se ta svijeća pali u različitim prilikama: na velike blagdane, u vrijeme oluje i grmljavine, stavlja se i u ruku umirućemu kao ohrabrenje i znak nade u vječni život, ali se pali i u drugim situacijama.

No, još važnije je pokraj materijalne svijeće upaliti svijeću u srcu.

U narodu su brojne izreke koje se spominju uz ovaj blagdan.
Naši stari bi običavali reći: ‘Kalandore ora, prođe zime pola.

Za njom ide sveti Blaž, kaže to je laž!’ Svi hranite blago do Kalandore, ja ću sam od Kalandora.

To hoće reći kako dolaze topliji dana iza Kalandore, kada će blago-stoka moći u pašu!

I ne zaboravimo, stariji su smatrali da će godina biti dobra i rodna ako je Kalandora popraćena kišom. Otuda i stara poslovica: ‘Kalandora vodna, godina rodna’.

Druga, pak poslovica kaže: ‘Kalandora vedra, u dice se vide rebra’.

Svima koji nose ime Marija, Marina, Marica, Mara, Maja, Marinka, Marijana, Mira, Marijan, Mario, Mijo i slično neka je sretan imendan.

Hercegovački portal