Rođen je 19. svibnja 1874. godine u Šiljevištima, župa Klobuk kod Ljubuškog u pobožnoj hrvatskoj obitelji s devetero djece.
Djetinjstvo je proveo na paši s ovcama uz pobožne knjige. U pučku školu pošao je tek s dvanaest godina, kad je u Veljacima otvorena škola. U dvije godine završio je četiri razreda škole s odličnim uspjehom. Roditelji nisu imali novaca za njegovo daljnje školovanje pa je u Vitini izučio trgovački zanat. Kao trgovački pomoćnik, primljen je u sjemenište u Travniku sa željom da postane svećenik, uz pomoć bivšeg učitelja Tomislava Vuksana.
Živio je vrlo pobožno. Govorio je da će radije umrijeti, nego uvrijediti Isusa. Obraćao je grješnike, uveo je u sjemenište pobožnost Srcu Isusovu, a u svojoj rodnoj župi, osnovao je Bratovštinu Gospine krunice. S talijanskog na hrvatski jezik preveo je životopis Pavla Kolarića, bjelovarskog isusovca koji je preminuo u Rimu, na glasu svetosti. Petar je obolio od tuberkuloze i umro na Veliki četvrtak, 14. Travnja 1897. godine kao učenik osmog razreda isusovačke gimnazije, položivši redovničke zavjete.
Na Veliku subotu su Petrovi posmrtni ostatci uz zvuk uskrsnih zvona položeni u travničko groblje Bojna. Uskoro se proširio glas o njegovoj pobožnosti, ljubavi i svetosti pa su mnogi dolazili na njegov grob, palili svijeću, molili se i primali tražene milosti. Pokrenut je postupak za proglašenjem blaženim pa su odlučili Petrove zemne ostatke iskopati. Lijes, iako je bio u zemlji 38 godina, potpuno je sačuvan, a njegovo neraspadnuto tijelo preneseno je u kriptu sjemenišne crkve.
Sredinom prošlog stoljeća, komunisti su oduzeli zgradu Sjemeništa i nisu im se sviđali hodočasnici koji su dolazili na Petrov grob. Skrili su ga u blato i zazidali u nepristupačnom dijelu podruma. U nadi da će zaustaviti okupljanje i molitvu na njegovom grobu, proširili su lažnu vijest da su tijelo bacili u rijeku Lašvu. Kada je 1998. godine dio zgrade Sjemeništa vraćen isusovcima počelo se s uređivanjem i tijelo je čudesno pronađeno. Na svečan način sahranjen je u novu grobnicu sjemenišne crkve sv. Alojzija. Petrovo proglašenje blaženim očekuje se svakog trenutka. Njegovu svetost pokazuju mnogi vjernici, koji u velikom broju dolaze na mise koje se svakoga četvrtka služe u crkvi travničkog Sjemeništa gdje se nalazi grob Petra Barbarića.
Premda se u Travniku čuva Petrovo tijelo, u Šiljevištima je obnovljena rodna kuća koja je postala mjesto molitve i mira za vjernike koji se svakog četvrtka po uzoru na Travnik skupljaju i mole za Petrovu beatifikaciju.
Podsjetimo, unuk Petrova brata Stanko temeljito je obnovio Petrovu rodnu kuću, izgradio niz popratnih sadržaja, oplemenivši ovaj pitoreskan kraj i učinivši ga oazom spokoja i molitve, koje već godinama posjećuju mnogobrojni hodočasnici.
Nekoliko tjedana prije svoje smrti, brat fra Bonifacija Barbarića fratra u Čapljini, Stanko Barbarić inače uspješan poslovni čovjek koji je dio svoje karijere proveo i u Londonu, cjelokupno imanje darovao je travničkom sjemeništu, odnosno Vrhbosanskoj nadbiskupiji, kako bi Petrovo rodno mjesto bilo zajednička uprava s onom u Travniku.
