Samo su naivni mogli pomisliti da one milijarde pomoći koje nam je država dala u koronakrizi nećemo morati vratiti. To nije bila nikakva pomoć, nego kredit koji nam pomaže premostiti zatvaranje svega, a koji ćemo vraćati do kraja života – priča nam naturalizirani Nijemac bh. korijena, jedan od onih koji u ljetnim mjesecima svrate u rodni kraj i prenosi nam dogodovštine iz “obećane zemlje”.
Pogoršanje situacije
Nalikuje sve to pomalo na “Legende o rodijaku Ćipi”, s tim da danas živimo u doba tehnologije pa je nekako lakše prikriti jad i bijedu kad se skupocjenim mobitelom fotografiraš pored nečijeg Maseratija i pustiš ljudima mašti na volju, neka misle da je tvoj.
Treba biti realan, nije sve bajkovito kako se često servira iz Njemačke. Da, to je i dalje najjača europska sila, gospodarski dobrostojeća, međutim, zbog mjera u pandemiji, pa i financiranja obrane Ukrajine, mnogo je toga poljuljano, država je u krizi. To je, među ostalim, rekao i Patrik-Ludwig Hantzsch, direktor ekonomskih istraživanja u Kreditreformu.
Iz Ekonomskog instituta Ifo ističu kako je njemačko gospodarstvo trenutačno u burnim vodama. Vlada Olafa Scholza nadograđuje useljenički zakon, onaj koji smo naveliko najavljivali još 2019. jer Njemačka je već tada osjećala krizu i trebalo joj je usisavanje radne snage. Taj zakon na snagu je stupio u ožujku 2020., no odmah je pao u drugi plan i njegova primjena nije se dogodila na pravi način. Razlog pogađate – upravo kad je zakon stupao na snagu, dogodila se pandemija koronavirusa.
Sada udvostručuju kvotu za useljenje državljana BiH i ostatka regije s 25 tisuća na 50 tisuća radnika godišnje. Jer nedostaju konobari, kuhari, građevinski radnici, keramičari, liječnici i drugo medicinsko osoblje…, međutim, situacija više nije takva da će svi pohrliti uvjereni da će “lopatom” zagrabiti novac u “obećanoj zemlji”. Jer nikad ga za zagrabiti nije bilo, ali jest za pristojan život, uštedu, za poslati svojima kući…
U izvrsnoj analizi, koju je nedavno donio Večernjakov urednik u Njemačkoj Stipe Puđa, analiziraju se brojni problemi s kojima se susreću ovdašnji radnici vani. Među njima su i cijene stanova. – Iako su početkom 2023. godine stambene nekretnine u Njemačkoj pojeftinile u većini njemačkih gradova, pala je kupovna moć stanovništva.
Mnogi si više ne mogu priuštiti kupnju nekretnina, zbog čega je posao s bankovnim stambenim kreditima već mjesecima izrazito slab. Udruga za nekretnine ZIA procjenjuje da će u budućnosti oko 1,4 milijuna osoba u Njemačkoj tražiti stanove, kojih zapravo neće biti na tržištu – navodi se u analizi. Spominje se i da će ekonomska situacija u Njemačkoj biti još teža u drugoj polovini godine. Sve su to razlozi zbog kojih se nakon dugo godina piše i o povratku iz inozemstva.
Kakva-takva sigurnost
– Val iseljavanja je drukčiji od ranijih jer iz BiH odlaze cijele obitelji, međutim, sada je povratak takvih obitelji koje su dulje u Njemačkoj bogatstvo za zemlju. Prvo, svi znaju jezik. Odrasli su stekli radno iskustvo, djeca njemačku naobrazbu, a od malih nogu im se usađuje radna etika. Dugoročno, povratak takve obitelji je neprocjenjiv. Međutim, neće to ići tako masovno i neće se to preko noći događati. Jer ja sam u Njemačkoj i plaću mi “pojedu” stan, režije, prehrana, ali i dalje tamo imam kakvu-takvu sigurnost u odnosu na onu kad bih se vratio u BiH. Radio bih kod privatnika, negodovao zbog primanja i zbog odnosa prema sebi, a to mi ne treba.
U Njemačkoj me se poštuje, međutim, ako bi se u BiH povećala plaća i poboljšali međuljudski odnosi na poslu i političko ozračje u zemlji, razmislio bih o povratku poput nekih mojih prijatelja i poznanika koji o tome razmišljaju ili su se već odlučili na takvo što. Država mora potaknuti trend povrataka – kazao nam je sugovornik s početka teksta.
