Reći navijam za Dinamo u Jugoslaviji bio je nepoželjan jer je taj klub bio simbol – hrvatstva. Samo su Hrvati ljubili taj toliko voljeni i branjeni hrvatski grb u grbu Dinama. Znalo se govoriti: za Dinamo se navija da se zna tko si, a za Hajduka odakle si.
POVIJESNA UTAKMICA!
Jedna od povijesnih utakmica, možemo se zapitati čak je li tu započeo Domovinski rat je utakmica između NK “DINAMO” – NK “Crvena Zvezda”, nikad odigrana, ali tu je započelo, tu se suprotstavilo zvezdi petokraki i Delijama predvođenima Željkom Ražnatović Arkanom.
Bad Blue Boysi su uvijek isticali svoju ljubav za Dinamo i Hrvatsku. Zbog toga su bili “na tapeti” onima kojima smeta svako hrvatstvo, a toga ima i danas. Čuvajući uspomene na Dinamo kao simbol hrvatstva, oni čuvaju uspomenu na Vukovar, HOS, Domovinski rat, hrvatski grb i najveće svetinje hrvatskog naroda.
Još jedno Valentinovo predstavlja novu obljetnicu velikog događaja za sve navijače Dinama. Prije točno 20 godina, 14. veljače 2000. godine, nakon 8 godina duge i teške borbe, klub je napokon vraćen “sveto ime Dinamo”. To ime bilo je u jugoslavenskoj ligi sinonim za hrvatstvo. Govorilo se, u vremenima veće bliskosti Dinama i Hajduka, ovako: “Za Hajduk se navija da se zna otkuda si, a za Dinamo se navija da se zna tko si!”
Najveći trn u oku komunstima u Jugoslaviji, a time i velikosrbima bio je taj što je Dinamo bio jedini klub koji je jasno i nedbosmisleno u svom grbu istaknuo – hrvatski grb.
Dinamo je u Beogradu, središtu komunističke Jugoslavije, figurirao kao omraženi “ustaški” klub, i kao takav bio je stavljen postrani u jugoslavenskom nogometu.
Mladi BBB u Vukovaru pitaju – Gdje su grobovi naših heroja?
Prava snaga zagrebačkog kluba bila je očigledna, jer je Dinamov prethodnik Građanskog bio daleko najveći nogometni klub u Jugoslaviji, usprosio jugoslavenskom unitarizmu u sportu, a nakon raspada Jugoslavije Dinamo vrlo lako nadilazi komunističke klubove Partizan i Crvenu Zvezdu, koji i danas nose veliku petokraku u svojim grbovima, piše Portal Dnevnih Novosti.
BBB u Vukovaru nacrtali svetinju – hrvatski povijesni grb s bijelim početnim poljem.
Dva mjeseca nakon smrti Tuđmana, održana je skupština kluba, a podno zapadne tribine okupilo se nekoliko tisuća Bad Blue Boysa, koji su s nestrpljenjem očekivali vijest o povratku starog imena. Na skupštini nije bilo napetosti te su 43 od 44 skupštine digla ruku za povratak imena Dinamo.
U 18:02 ispred navijača je izašao jedan od njihovih miljenika , Velimir Zajec, visoko podignuo ruke u zrak i rekao: “Imamo Dinamo”.
Počelo je veliko slavlje najvjernijih Dinamovih navijača Bad Blue Boysa, čiji je buntovnički duh protiv nepravde ostao prisutan još od vremena komunističke Jugoslavije i borbe protiv “milicije”, pa do današnjih novih i mlađih generacija Boysa.
I današnje generacije Boysa, kao i Torcide i drugih navijačkih skupina, jako se drže do domoljublja, Domovinskog rata i hrvatstva, što se redovito vidi i na utakmicama i na ulicama gradova koje su oslikali klupskim i hrvatskim nacionalnim muralima.
