Muslimansko-bošnjački član Predsjedništva BiH Denis Bečirović obratio se okupljenima na svečanom prijemu povodom 1. ožujka, tzv. Dana neovisnosti,idućim riječima: „Živimo u brutalnom svijetu.. Trebamo biti oprezni. Moramo istini pogledati u oči.
Postoje destruktivni pojedinci koji zbog osobnog interesa ugrožavaju kolektivni interes Bošnjaka, Srba, Hrvata i ostalih građana i građanki da žive u miru i sigurnom okruženju.“ – rekao je Bečirović, a da je malo bolje pogledao oko sebe, mogao je odmah uočiti „destruktivnog pojedinca“ Željka Komšića, hrvatskog „predstavnika“ u Predsjedništvu BiH. Kako mu je to promaklo? Nažalost, Komšić nije sam sebe izabrao četiri puta, nego su to umjesto njega učinile stotine tisuća „građana i građanki“ muslimanske nacionalnosti. Jesu li ti ljudi uopće svjesni koliko su zla time napravili?
Tjerali zeca, istjerali vuka!
Presuda predsjedniku srpskog entiteta Miloradu Dodiku pokrenula je lavinu događaja koja bi mogla odnijeti u propast sve unitarističke projekte koje su
„Sarajevo“ i „međunarodna zajednica“ strpljivo gradili proteklih četvrt stoljeća. Osuda najjačeg srpskog političara u BiH došla je u najgorem mogućem
trenutku; rat u Ukrajini, previranja na Bliskom Istoku, američko ponižavanje europskih vazala, podjele u Europskoj Uniji, i, možda najvažnije, zagonetni
nestanak američkog veleposlanika iz ambasade u Sarajevu. Suprotno očekivanjima, State department nije podržao Seninu presudu, nego tek „primio
na znanje“. Rusija je, naravno, odbacila presudu i podržala srpske zahtjeve za povratak na izvorni Dayton. Dodik je sve to uočio i oštro uzvratio udarac
unitaristima. Narodna skupština Republike Srpske donijela je niz odluka kojima vraća nadležnosti u oblasti sudstva i javne sigurnosti. Ako im to prođe
nekažnjeno, računaju u Banja Luci, u pripremi su i druga „iznenađenja“. Nakon prvobitne euforije u Sarajevu ne skrivaju zabrinutost, pa, kao i obično, zazivaju
stranu vojnu intervenciju (kao u stara, dobra vremena!) Gdje su u svim tim previranjima Hrvati? Mogu li iskoristiti priliku koja se pruža jednom u 30
godina? Sjetimo se naših predstavnika koji su 2001., u daleko nepovoljnijim okolnostima, hrabro proglasili hrvatsku samoupravu! Je li došlo vrijeme za
reprizu?
Tri scenarija
Negdje tamo u ljeto-jesen 2022. godine neki francuski veleposlanik izjavio je kako izborni zakon u BiH treba promijeniti, ali tek nakon već zakazanih izbora,
jer, eto, nema više vremena za izmjene. Kojeg li cinizma! Hrvatska strana godinama prije izbora nastojala je utjecati na muslimanske partnere da se konačno dozovu pameti, međutim, bez ikakvog uspjeha. Jednostavno rečeno, nedostajao je pritisak „međunarodne zajednice“ da se problem riješi. U međuvremenu, prošle su dvije i pol godine, a naši federalni „partneri“ i dalje sabotiraju svaku mogućnost dogovora, unatoč presudama ustavnog suda na koje se tako rado pozivaju kad im odgovara! Došlo je vrijeme da se taj gordijski čvor presiječe. Hrvati na raspolaganju imaju tri scenarija, a koji će dobiti prednost trebaju odlučiti naši sunarodnjaci u BiH i njihovi predstavnici.
Hrvatski MINIMUM više nije samo izmjena izbornog zakona nego i uspostava hrvatske izborne jedinice. Time bi se jednom zauvijek spriječile muslimanske i
strane manipulacije koje su Komšiću omogućile da četiri puta „predstavlja“ Hrvate u kolektivnom predsjedništvu. Ni to rješenje nije sasvim pravedno!
Hrvati imaju pravo nadoknaditi komšićeve mandate na račun federalnih partnera, pa bi tako hrvatski birači u iduća četiri mandata trebali izabrati i hrvatskog člana predsjedništva (npr. Dragana Čovića) i muslimansko- bošnjačkog (recimo, Marinka Čavaru?). Tek bismo tada mogli reći da je pravda zadovoljena! No, mogu li hrvatski minimalisti uopće riješiti nagomilane probleme u Federaciji i čitavoj BiH, ili je njihov pristup pogrešan?
Druga je opcija hrvatski OPTIMUM, odnosno podjela Federacije na dva nacionalna entiteta umjesto sadašnjih deset županija/kantona. Hrvatski entitet obuhvatio bi Posavsku, Herceg-bosansku i Zapadnohercegovačku županiju, te dio Hercegovačko-neretvanske. Ali, reći će kritičari, što uraditi s nacionalno
mješovitim područjima, odnosno, kako tamo povući granice? Rješenje je vrlo jednostavno. U Federaciji postoje dvije mješovite županije, Hercegovačko-
neretvanska (HNŽ) sa sjedištem u Mostaru, i Županija Središnja Bosna (ŽSB) sa sjedištem u Travniku. HNŽ se može bez problema podijeliti po etničkim/ratnim crtama razgraničenja, a ŽSB ne treba ni dijeliti; neka ostane zajednički DISTRIKT, u kojemu će se vlast dijeliti popola između Hrvata i Bošnjaka. Uzor već imamo u brčanskom distriktu! Podjelom Federacije na dva nacionalna entiteta i jedan mješoviti distrikt riješilo bi se 99% problema u hrvatsko-bošnjačkim odnosima. Pa, valjda se za tako pravedno rješenje isplati zauzeti?
Ako ne uspije minimalni ili optimalni scenarij rješavanja hrvatskog pitanja, ostaje još samo podjela BiH na sastavne dijelove, pri čemu bi se hrvatski i srpski
teritorij priključili Hrvatskoj i Srbiji. Ustraju li muslimanski političari u Sarajevu na svom unitarističko-šovinističkom projektu, hrvatski MAKSIMUM mogao bi
postati stvarnost. Za sadašnjom „Bosnom“ nitko neće plakati, osim njenih grobara!
Piše: Dinko Pejčinović
