Konklava! Postoji najmanje pet grupa kardinala

Hotel-rezidencija Santa Marta, koju je 2005. godine dao izgraditi Ivan Pavao II., a koja je bila Franjin dom tijekom cijelog njegova 12-godišnjeg pontifikata, ugošćuje kardinale. Sobe i mini-apartmani dodijeljeni su ždrijebom, ali budući da ima 120 mjesta i 133 kardinala, 13 “viška” smješteno je u “staroj Santa Marti”, koja se nalazi iza nove, s kojom je povezana. U ponedjeljak je zakletvu tajnosti položilo otprilike stotinu ljudi. Danas, i svaki put kada se vrate u Santa Martu na obroke i odmor, 133 “ljubičasta kandidata” bit će prevezena posebnim autobusom i svaki put će putovati na udaljenost od jednog kilometra. Počevši od danas, 133 muškarca u kardinalsko-crvenom glasat će o tome tko će biti sljedeći papa. To su svi kardinali koji još nisu imali 80 godina kada je Franjo umro na Uskrsni ponedjeljak. Ako ne bude daljnjih otkazivanja, to će vjerojatno biti 133 muškarca – više nego ikad prije jer u načelu, postoji maksimalni limit od 120. Ali Franjo je tako marljivo imenovao nove kardinale da sada ima znatno više birača s pravom glasa. Najmlađi ima 45 godina. Najstariji smije prisustvovati tek sa 79 godina i jedanaest mjeseci, piše tagesschau. Tko uđe na konklavu kao papa, izađe kao kardinal Mnogi promatrači smatraju trenutnim broj dva u Vatikanu, Talijana Pietra Parolina, favoritom. Sveukupno se spominje desetak imena. Popis je svakim danom sve duži. Moguća su i iznenađenja: 2013. gotovo nitko nije imao na radaru nadbiskupa Buenos Airesa, Jorgea Maria Bergoglia, koji je kasnije postao Franjo. U osnovi, izreka kaže: “Tko god uđe u konklavu kao Papa, izađe kao Kardinal.”

Parolinu je 70, što se smatra idealnim godinama za Papu, izvanredan je diplomat i menadžer. U prilog mu ide podatak da je nakon gotovo 50 godina izbora papa iz Poljske, Njemačke i Argentine, vrijeme za novog papu Talijana. Na konklavi pravo glasa ima 17 talijanskih kardinala. Analitičari smatraju da Parolin već sad ima oko 50 glasova, za izbor mu treba 89. No s druge strane dovoljno je da u suparničkom bloku bude 45 kardinala koji ga ne žele pa da ga blokiraju jer od 133 kardinala-birača dvotrećinska većina je 89 glasova. U četvrtak je prvo glasovanje, ispitivanje snaga, u petak slijede još četiri glasovanja i ne budemo li imali papu do petka navečer u 19 sati, kad je predviđena zadnja ura za crni ili bijeli dim, to će značiti da Parolin ima čvrst blok protiv sebe i tad će teško proći. Nešto slično dogodilo se na prošloj konklavi milanskome biskupu Scoli, imao je 50-ak glasova i više se nije mogao pomaknuti. Vatikanski analitičari kasnije su pisali kako su ga prema svemu sudeći “izbušio” dio njegovih sunardonjaka, svi Talijani nisu bili za Scolu.  Matteo Zuppi je još jedan Talijan koji dobro kotira, pogotovo ako ne prođe Parolin. Predsjednik je talijanske biskupske konferencije, bolonjski nadbiskup i bio je vatikanski posrednik u ratu u Ukrajini. Smatra ga se reformatorom koji bi mogao imati uravnotežujuću ulogu, sa 69 i on je u idealnim godinama za novog papu. Péter Erdő je orbanov čovjek, predvodnik konzervativne struje, nadbiskup Ostrogoma i Budimpešte. Ima 72 godine i bio je ozbiljan kandidat na prošloj konklavi, bio je među najglasnijim kritičarima pape Franje i njegovih reformi.

Filipinac Luis Antonio Tagle, bivši nadbiskup Manile,  predvodnik je bergoglista i poput pape Franje zalaže se za “crkvu za siromašne”. Njegova je kandidatura međutim pretrpjela jak udarac kad ga je papa Franjo smijenio s mjesta šefa međunardonog Caritasa. Njemu je 67 godina i također je bio u utrci za papu 2013.  Već neko vrijeme govori se o papi iz Afrike, među kandidatima je svakako Fridolin Ambongo Besungu, 65-godišnji konzervativac iz Kinšase, DR Konga. Računa se da je premlad za papu, s nedovoljno jakim vezama u crhu Vatikana. U prvi plan mogao bi izbiti ako netko od glavnih kandidata naleti na “blok”, tad će ime novog pape biti stvar kompromisa po princpiu “neću ja, ali nećeš ni ti” pa će pobjednik gotovo sigurno biti autsajder. što konklava duže traje, mogućnost za takav rasplet je sve veća.  Bergoglijevci rascjepkani na pet grupa, zato neće uspjeti?! Postoji najmanje pet grupa među 133 karidnala na konklavi, piše Corriere della Sera. “Paradoks ove konklave je fragmentacija koja ne pošteđuje čak ni kardinale koji se smatraju ‘bergoglijevcima. Iako je apsolutnu većinu imenovao Franjo, podjele se tiču ​​svih“, kaže za Corriere anonimni vatikanski izvor nakon kongregacija koje su svojevrsna predkonklava. Preko stotinu od 133 izbornika postali su kardinali pod Jorge Mariom Bergogliom i ta se skupina, kažu vatikanski izvori, pokazuje mnogo fragmentiranijom i heterogenijom nego što se očekivalo. To se često događa. Samo se sjetite 2013., kada su mnogi uzimali zdravo za gotovo izbor Angela Scole, milanskog nadbiskupa i kardinala, koji se smatrao „ratzingerovcem“. A umjesto njega neočekivano se pojavio Jorge Mario Bergoglio, navodi Corriere.

Analitičari koji su se zaletjeli predvidjeli su da će konklava “svih Bergoglijanaca” brzo iznjedriti papu u skladu s kontinuitetom. Umjesto toga, ostvaruje se scenarij u kojem, nakon nestanka argentinskog pape, prelazimo od jednoglasnosti do suprotnog stereotipa, paradoksa “bergoglijevskog nikoga”. U masi neodlučnih, sumnjičavih, male skupine vezane su za jednog kandidata i trenutačno nisu sigurne što učiniti. Grupe od pet, sedam, deset glasova koje pokušavaju igrati samostalno u ime navodne vjernosti Franjinoj ostavštini na kraju mogu dovesti do negacije “bergogliovštine”. Govori se o najmanje pet skupina “bergoglijevskih” kardinala koji se natječu uz ostale grupe. Razlike se protežu i kroz same nacionalne episkopate. I nisu samo Talijani ti koji nemaju zajedničku i podijeljenu strategiju na početku Konklave . Sjevernoamerikanci su također podijeljeni, zabrinuti i frustrirani nakon grubih provokacija Donalda Trumpa prerušenog u Papu, njegov čovjek na konklavi je kardinal Burke. I Latinoamerikanci su 2013. bili ujedinjeni u podršci Bergogliu, ali danas se čine odsječenima od bilo kakve kandidature, pa onda Nijemci, oslabljeni polarizacijom između ultrakonzervativaca i ultraprogresivaca, u opasnosti od raskola, navodi Corriere.

Možda postoji manje razilaženja i među kardinalima Istočne Europe, među kojima su i hrvatski kardinal Josip Bozanić te Vinko Puljić, Hrvat iz BiH, ali istočnoeuropljani su uglavnom na ortodoksnoj i očito antibergoglijanskoj liniji koja teži tako jasnom odbacivanju papinstva Franje da ne može izraziti kandidata sposobnog za izbor, unatoč tome što su kritike papinih postupaka bile transverzalne, navodi Corriere. Ako bolje pogledate, sama ideja, koja kao da ujedinjuje gotovo sve birače, o “Vijeću kardinala” pozvanom da pomogne sljedećem papi, jasan je signal. To postavlja pitanje papinskih ovlasti. Dojam je da nitko ne želi svemoćnog Bergogliovog nasljednika.

Ali Konklava se ne može svesti na reakciju protiv Franjinih dvanaest godina. Takav pristup, iako je među nekima prisutan, sije zbunjenost i neugodu. Nije slučajno da čujemo neke kardinale kako kažu da je potrebna „sinteza između Franje i Benedikta XVI.“ ili čak „između posljednja tri pape“, uključujući Ivana Pavla II. Tema nije anti-bergogliovski papa, već post-bergogliovska, sposobna nadići podjele ne samo konklave iz 2013. već i prethodnih. “Možda će trebati još nekoliko dana da stignete tamo. „Previše je aspiranata ne samo da budu izabrani za Papu, već i da postanu državni tajnici“, ističe izvor Corrierea s primjesom zlobe. Nije slučajno da je sadašnji državni tajnik Pietro Parolin jedan od najvjerodostojnijih i preeksponiranih kandidata. Nije se to dogodilo godinama. Nitko nije pomislio na Angela Sodana, moćnu desnu ruku Ivana Pavla II., a još manje na Tarcisija Bertonea, koji se nespretno nazivao “vicepapom”, kao nasljednike dotičnih papa. Parolin se shvaća, možda i izvan same osobe, kao znak duboke potrebe za usidravanjem i sigurnošću, kako bi se obnovilo vodstvo dezorijentirane Crkve.