Euharistijsko slavlje u zajedništvu s hrvatskim biskupima.
U povodu 1100. obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva i krunidbe prvoga hrvatskoga kralja Tomislava na Duvanjskom polju, čast nam je pozvati sve vjernike, hodočasnike i ljude dobre volje na svečano Euharistijsko slavljeu zajedništvu s hrvatskim biskupima, 5. srpnja 2025. u 11:00 sati, ispred crkve svetog Nikole Tavelića u Tomislavgradu.
U duhu vjere, tradicije i zajedničke povijesti, proslavimo zajedno ovaj veličanstveni jubilej hrvatskoga naroda i Katoličke Crkve.
Kralj Tomislav i Krunidba na Duvanjskom Polju
Kralj Tomislav, prvi hrvatski kralj, predstavlja jednu od najvažnijih figura u povijesti Hrvata. Legenda o njegovoj krunidbi na Duvanjskom polju početkom 10. stoljeća označila je ključni trenutak u formiranju Hrvatskog Kraljevstva. Ovaj povijesni događaj predstavlja temelj stvaranja današnje Hrvatske.
Tomislav je bio sin Mutimira (koji je vladao od 845. do 862. godine), a naslijedio ga je 910. godine. Kad je proglašen knezom, oslobodio je područje Posavske Hrvatske između Drave i Save, a potom proširio svoju vlast na Bosnu i Hum. Prema narodnoj predaji, zlatnom krunom ovjenčan je na Duvanjskom polju 925. godine.
Duvanjsko polje prikladno je za ovaj značajan događaj zbog svog strateškog položaja, povezujući obalu i unutrašnjost te zbog svoje važnosti kao raskrižje puteva još od rimskog doba. Osim toga, prostranost polja omogućila je organizaciju tako važnog skupa. Da Tomislavova krunidba nije bila samo formalnost i simbol domaće političke moći, potvrđuje i Papin blagoslov.
Naime, papa Ivan X. poslao je Tomislavu pismo u kojem ga priznaje kao kralja i blagoslivlja njegovu vladavinu, što dokazuje rečenica „Dilecto filio Tamisclao, regi Crouatorum“, što u prijevodu na hrvatski znači – “Ljubljenom sinu Tomislavu, kralju Hrvata“.
Ovo pismo, koje je izuzetno važno za povijest hrvatske crkve i države, potvrđuje Tomislavov kraljevski status i naglašava podršku Katoličke crkve njegovoj vladavini. Pod njegovom vladavinom, Hrvatsko Kraljevstvo doživjelo je značajan teritorijalni i politički rast. On je uspješno ujedinio hrvatske dalmatinske prostore s panonskim i prostorima današnje Bosne i Hercegovine.
Kralj Tomislav ostvario je ključnu pobjedu nad Mađarima u bitci na Dravi oko 925. godine, čime je učvrstio sjeverne granice svog kraljevstva i osigurao teritorijalnu stabilnost. Nedugo zatim, potukao je vojsku bugarskog cara Simeona, što se, prema povjesničarima, dogodilo negdje na prostoru istočne Bosne. Ove vojne pobjede osigurale su njegovu dominaciju i učvrstile Hrvatsku kao značajnu političku i vojnu silu tog vremena.
Uz vojne uspjehe, Tomislav je razvio snažnu flotu, koja je postala jedna od najmoćnijih na. Jadranu. Njegova pomorska snaga osigurala je kontrolu nad dalmatinskim gradovima i morskim putovima, što je dodatno učvrstilo gospodarsku i stratešku važnost Hrvatske.
Na prvom Splitskom saboru 925. godine ustanovljeno je 15 točaka kojima je uređeno crkveno stanje u državi. Ove odluke bile su presudne za daljnji razvoj crkve Hrvatskog Kraljevstva i njezinu organizaciju, osiguravajući ravnotežu između različitih dijelova zemlje. Na tom saboru bio je prisutan i kralj Tomislav.
Točna godina smrti kralja Tomislava nije poznata, jer povijesni izvori o njegovoj smrti ne postoje. Smatra se da je vladao do 928. godine, nakon čega se njegovo ime više ne spominje u povijesnim izvorima.
Tomislavova vladavina donijela je mir i stabilnost, omogućujući rast i razvoj trgovine, kulture i vjerskog života. Njegova krunidba označila je početak kraljevske tradicije u Hrvatskoj, a njegovo ime ostalo je trajno upisano u hrvatskom identitetu.
Lokalni folklor i legende često govore o kralju Tomislavu, a prenose se s koljena na koljeno. „Duvno moje neka ti je slava, u tebi je kruna Tomislava; Zagreb nema što Duvno imade, prvu krunu od hrvatske vlade.“ – stihovi su bećarca koji se usmenom predajom sačuvao do danas i neizostavni je dio hrvatskog duvanjskog folklora.
U usmenoj je komunikaciji sačuvana i pjesma o krunidbi kralja Tomislava: Ja pogleda malo sa planine,
to Duvanjsko polje od miline.
Oko njega sela poredata
kao biser curi oko vrata.
Preko polja protiče Šujica,
bistra, čista rijeka ponornica.
Sa zapada štiti ga Tušnica
kao stare roditelje djeca.
Sa istoka kada sunce grane,
obasja ga na sve čet’ri strane.
Sa Ljubuše kad bura zapuše
svim Duvnjacima svježije duše.
Vran planina njega obavila
kao majka jedinoga sina,
pa ga gleda gore sa visina.
Vran-planinom razne zvijeri kruže,
tu se vuci i medvjedi druže.
Velika je na njem’ bila slava
za krunidbu Tomislava kralja.
To je bila ta godina sveta
devet stotin’ dvadeset i peta.
Mi veliku slavu napravismo,
Tomislava kralja okrunišmo.
Svom narodu ispunišmo želju
na širokom Duvanjskome polju.
Duvanjsko polje, zbog svog povijesnog značaja i strateškog položaja, bilo je jedno od ključnih središta hrvatske povijesti. Vjekoslav Klaić sažeo je to u nekoliko redaka: „Ako skupimo sve u jedno, što nam kažu narodna predaja i pisani spomenici, izlazi na vidjelo da je od dolaska Hrvata u rimsku Dalmaciju pa do Karla Velikoga (800) Duvanjsko polje bilo političko središte njihovih oblasti i zemalja. Tu su u obnovljenoj varoši Delminiju (Dl’minu) ili Županjcu stolovali njihovi veliki župani…“
Još jednom se Duvno spominje kao mjesto velikog događaja: 925. g. na toj širini kraljevskom krunom okrunio se prvi hrvatski kralj Tomislav. Kraljevina Hrvatska tada stupa u krug ravnopravnih, nezavisnih slobodnih europskih kršćanskih zemalja: prva među Slavenima. „Kraljo Tomislavo, kada je u stara vrimena vlado Rvackom, bio je krunisan u Kongori pod čvorovim rastom, a i danas se zna gdje je bila crkva u kojoj se Tomislav krunio. Kako stari ljudi pamte i pripovidaju, ukopan je Tomislav na Jabuci njivi (na Čondraku) i pored Tomislava ukopana su još tri poglavita rvacka kralja. Najprvo je na cilom svitu od svih svitskih vladara onoga staroga vakta, najprvo je Tomislav okrunjen. Stari su naši pripovidali da je naroda bilo za vrime krunisanja Tomislava tri i po milijuna i od Stržnja do Sovićki vrata ispod kapka mogo si proć da čovik pokiso ne bi.“
Euharistijsko slavlje u zajedništvu s hrvatskim biskupima.
