Akcija sljedbe Ljubičice Bijele u „nepokorenom gradu“ da mu se umjesto Trga Republike Hrvatske vrati najljepši zagrebački trg, svjedoči kako oni uistinu misle da je Domovinski rat, o kome se ovoga srpnja pjevalo na Hipodromu, samo mit. I da se trebamo vratiti na Titin put.
Zapravo se – nakon povijesnog (i spektakularnog) Thompsonova koncerta – Hipodrom preselio na zagrebački gornjogradski Trg Sv. Marka. Svakodnevno se, naime, u Hrvatskom saboru propitivalo je li pola milijuna Hrvata – gromoglasno! – 5. srpnja bilo spremno za Dom, misleći na Domovinski rat, na, dakle, ’91., ili pak na Antinu endehaziju? Lijeva Hrvatska pritom je gotovo citirala izljeve kroatofobije tamo daleko, gdje pod ravnanjem Aleksandra Vučića ionako ustaše vide na svakom koraku. Štoviše, srbijanski predsjednik, pod ideološkim patronatom četničkoga vojvode i političkoga mu oca Vojislava Šešelja, propovijeda kako ustaše stoje i iza tamošnjih prosvjeda koji su počeli 1. studenoga 2024. Poglavito u – Zemunu…
Domovinski rat je – mit?!
No, prije negoli se izravno usredotočimo na saborsku bitku za bolju (?) prošlost, kažimo i kako je nemalo zanimanje ovih – postthompsonovih – dana izazvala reakcija jednog novinara kojega je očito iznerviralo kako se ovi slijeva nikako ne mogu pomiriti s onim što je bjelodano, da generacija mladih Hrvata, čiji su očevi ginuli za Hrvatsku, kada misle na Dom, uistinu misle na Dom koji su im predci izborili pobijedivši srpske agresore u krvavom oslobodilačkom ratu. Novinar RTL-a Boris Mišević odaslao je – usred i saborskoga i medijskoga sraza „ustaša“ i „partizana“ – „otvoreno pismo“ u komu veli: „Pa, je l’ vas ja moram kao Srbin podsjećati, lijevi, kako se poštuje država u kojoj živite i rat koji je donio samostalnost nakon toliko godina. O Domovinskom ratu MPT pjeva, ne o poraženim ustašama nekim tamo prije milijun godina, što glumite da ne znate sad kao. Ljudi su ginuli od ’91. do ’95. za slobodu i demokraciju. Sram vas može biti koliko ne poštujete pola milijuna ljudi i njihov zdrav patriotizam. I još ih vrijeđate.“
Uz to, Mišević – čiji dalji radni status na rečenoj televiziji treba pozorno pratiti! – poručuje kako će biti nužno da sljedeći put milijun ljudi održi lekciju kako se poštuje i tolerira različito mišljenje…
I, evo, nas ponovno u Saboru. Prošloga tjedna, praktički pred samu ljetnu stanku, Marija Selak Raspudić skrenula je pozornost na vjerojatnost da nekima – čak i u Parlamentu! – uši para i to što su Hrvati bili „Za Dom spremni“ i ’91., pa bi voljeli da o tomu zašute za vijeke vjekova. Prozvala je ta neovisna saborska zastupnica Ivanu Kekin zbog dijela programa Nove ljevice. U programu te stranke, naime, piše kako je Domovinski rat zasnovan na mitu. Liderica Nove ljevice i udarna pesnica političke platforme Možemo!, koja inače polemizira i s meteorolozima ako ne pogode kad će pasti kiša, nije začudo imala potrebu odgovoriti ovoj hercegovačkoj nevjesti koja je ovo svoje zapažanje obznanila i na Facebooku.
Čavoglave (i) u sabornici
Dijelom i zbog „mitologije“ Kekin i ovovremenih partizana, saborskih i inih, nakon Hipodroma uzvikivanje pokliča ZDS postalo je dio svakodnevnog repertoara gornjogradskog saborovanja. Zanimljivo, čak je zbog toga došlo do stanovita verbalnoga varničenja na desnom političkom spektru. Zastupnik Mosta Miro Bulj, koji je kao gradonačelnik Sinja usred priprema za Thompsonov koncert 4. kolovoza, svoju parlamentarnu raspravu završio je baš onako kako MPT započinje legendarne Čavoglave. Slijedom čega je nastalo komešanje slijeva. U tolikoj mjeri da je morao intervenirati Gordan Jandroković, podsjećajući Bulja kako – sigurno! – nije Thompson, a da mu čak ni ne liči na – ustašu…
A onda je, u ozbiljnijem tonu, predsjednik Sabora morao dokazivati da je mlijeko bijelo. Tumačiti, zapravo, kako pozdrav koji se 5. srpnja čuo (sve) do Beograda ima dvostruku konotaciju: jednu vezanu uz Domovinski rat, koja je Jandrokoviću OK, i drugu vezanu uz Drugi svjetski rat, koja mu nije prihvatljiva. Znakovito je pak kako je polemiku na ovu temu pokrenuo Milorad Pupovac koji, dakako, nema dvojbe da je riječ o fašističkom pozdravu. „Samo to i jedino to“, procijenio je taj „dežurni Srbin“ sa saborske govornice. Nije mu, jasno, Bulj ostao dužan te mu je – uobičajeno suptilno – uzvratio kako je „četnik koji podržava Vučića“, a malo potom Josip Jurčević iz Domovinskog pokreta odbrusio mu je da je „jugokomunistički gojenac“. Zanimljivo, Pupovac je uzvratio samo ovome drugom, zastupniku Domovinskog pokreta, onako buljovski suptilno, skresavši mu kako je „profiter i smeće jedno“.
Uzgred, Pupovac je, dan-dva nakon Hipodroma, ljutito primijetio kako, da je njegov SDSS ostao u hrvatskoj Vladi, do Thompsonova koncerta nikad ne bi došlo. Čime je dao šlagvort zagrebačkom gradonačelniku Tomislavu Tomaševiću da zagalami kako se dok je on na čelu glavnog grada, nikada više neće održati koncert za više od 100 000 ljudi. Što je samo uzaludno trošenje „autoriteta“. Tko bi, naime, osim MPT, mogao privući toliko ljudi?! Možda glasovita Remi koja je bila spremna Thompsona eliminirati i s Porina? Ili – možda?! – bolja polovica bračnog para Kekin, glasoviti Mile…
Ipak, dobro je da je gradonačelnik lupio šakom o stol. Makar sada znamo kako Zagreb neće biti domaćin koncerta za milijun domoljuba, o kome ovih dana govori Mišević. Možda (tek) poslije Tomaševića…
Radovi na cesti…
Slijedom čega bilo je i (lijevih…) ideja da se nakon svakoga ZDS napusti sabornica na simboličnu – minutu. Kako, međutim, to one koji znaju na što točno Thompson misli u svojim pjesmama nije naročito uznemirilo, saborski ustanak nije ni pokrenut. Usprkos – čak! – i tomu što je srpanj mjesec kada su prije 80-ak godina partizani bili naročito živahni. U Saboru je od sredine prošloga tjedna raspust, pa ćemo tek vidjeti što će sa ZDS biti kada se saborsko zasjedanje nastavi. U međuvremenu taj će domoljubni pozdrav odjekivati, kao što smo već kazali, Sinjem, 5. kolovoza Oluja će se slaviti u Kninu, a, nikako se ne smije smetnuti, 31. srpnja u Zagrebu će se održati veličanstvena vojna parada, pa ćemo vidjeti kakve će sve primjedbe imati oni koji, baš kao i Kekin, misle da je Domovinski rat – mit(ologoja)…
Zapravo, već su neki propitivali tko će platiti ukoliko vojna vozila načine štetu po zagrebačkim ulicama kuda će se kretati… Što je, dakako, provokacija „poraženih snaga“.
Ipak, ne niti izbliza tolika kolika je ona što ovih dana, praktički u predvečerje obilježavanja Oluje, dolazi s lijevoga političkog spektra. Novoizabrani SDP-ov predsjednik zagrebačke Skupštine Matej Mišić najavljuje, naime, kako će s partnerima Možemo! razgovarati o vraćanju Titova trga. Praktički, ljevica već odavno sondira teren kako bi trostruki narodni heroj ponovno, na bijelome konju, ujahao u Zagreb. Još u veljači ove godine Ivo Goldstein kao argument za njegov povratak naveo je da je taj kumrovečki vragolan u temeljima hrvatskog Ustava, jer je inicijator i pokretač ZAVNOH-a kojim se formirala Federalna Hrvatska, temelj današnje Hrvatske.
Polemizirajući s kontraargumentom kako je doživotni predsjednik ex-Yu svrstan među najveće zločince XX. stoljeća, taj povjesničar i diplomat veli kako je to svinjarija koja je prenesena iz nekog četničkog pamfleta.
Druže Tito, samo nam se vrati…
Ljubičica se Bijela, međutim, u društvu Mao Ce Tunga, Josifa Visarionoviča Staljina i Adfolfa Hitlera našla/o na rang-listi Daily Maila, a taj britanski list navodi kako je taj Goldsteinov ustavotvorac, čiju je on fotografiju ponosno držao na svome radnom stolu u Veleposlanstvu Hrvatske u Parizu, odgovoran za smrt 570 000 ljudi, uglavnom političkih protivnika. Profesor američkoga Sveučilišta Stanford Piere Scaruffi na svoj je popis Najvećih zločina XX. stoljeća, Broza, možda i nepravedno, uvrstio na (tek) 15. mjesto, a i taj Amerikanac rabi podatak o 570 000 njegovih žrtava.
Također, njemački profesor sa sveučilišta u Bremenu Gunnar Heinsohn u svojoj knjizi Leksikon genocida, vrhovnoga komandanta karakterizira kao jednog od najgorih svjetskih zločinaca XX. stoljeća. E, sad ako su svi oni autori četničkih pamfleta…
Začudno je, međutim, koliko je – i zašto?! – Goldstein uporan na Titinu putu. Njegova je majka Vera završila na Sv. Grguru, ženskom logoru pokraj Golog otoka, gdje su tretmani bili okrutniji od onih u Jasenovcu. Njegov pak otac, povjesničar i utemeljitelj HSLS-a Slavko Goldstein, vrativši se iz partizana, bio je, prema osobnome priznanju, toliko razočaran Titinom (novom) vlašću da se na neko vrijeme odselio u Izrael. Svjedočio je, također, u brojnim intervjuima kako mu je Milovan Đilas pričao da je maršal poslije rata osobno naređivao: hapsiti, hapsiti, hapsiti! Što je, prema njegovoj logici kako se ne treba držati zakona kao pijan plota, značilo: ubiti, ubiti, ubiti! I, tako dolazimo do rečenih 570 000 žrtava.
U stanovitoj mjeri, ipak, blag prema „ocu nesvrstanih“, Goldstein I. u ožujku je 2015. na osnivačkoj skupštini Antifašističke lige u Zagrebu kazao kako je antifašist bio samo četiri ratne godine, a onda je pribjegao staljinističkim metodama.
Mit o antifašistu
Osim što je – zbog toga – izazvao negodovanje već na samoj skupštini, prozvao je i neke povjesničare koji su ga onda podsjetili na životopis toga, navodno, antifašista na određeno vrijeme. Bio je, naime, staljinist i prije Drugog svjetskog rata, jer je kao NKVD-ovac u Rusiji sudjelovao u Staljinovim čistkama. I sad bi mu, pod egidom antifašizma, ZAVNOH-a… trebalo vratiti trg, umjesto Trga Republike Hrvatske?!
Eto, dakle, prigode da se uvjerimo jesu li Hrvati uistinu „Za Dom spremni? I je li (onda) Domovinski rat, o komu pjeva MPT i kor od pola milijuna Hrvata, (samo) mit? Pitanje je – valjda! – samo retoričko.
Uostalom, odgovore ćemo dobiti ponovno u Zagrebu krajem srpnja, a onda i u Sinju, Kninu…
Piše: Josip Vričko
