Stranica Dokazima do istine očito je potaknula velik broj ljudi da se uključe u raspravu. I to je dobro. Dapače, to je upravo ono što smo željeli – otvoriti prostor u kojem ćemo razgovarati o temama koje se u Bosni i Hercegovini desetljećima guraju pod tepih ili se o njima govori isključivo kroz etikete i predrasude.
Da, među komentarima ima puno uvreda, stereotipa, generalizacija i kolektivnih optužbi. Čim se otvori tema položaja Hrvata u BiH, vrlo brzo se dijele “pravomoćne presude”, lijepe etikete i unaprijed određuje tko je dobar, a tko loš. Nerijetko se cijelom jednom narodu pokušava nametnuti kolektivna krivnja samo zato što traži ono što bi trebalo biti normalno u svakoj demokratskoj državi – jednaka prava i poštivanje Ustava.
I upravo zato ćemo još koji dan ostaviti sve komentare vidljivima. Ne zato što uživamo u vrijeđanju, nego da svi mogu vidjeti razliku između dva pristupa. Neka ljudi sami procijene kako izgleda naš način komunikacije, a kako izgleda kada se na argument odgovara etiketom ili uvredom.
Zanimljivo je da se vrlo često događa ista stvar. Ljudi u raspravu uđu agresivno, puni ljutnje i predrasuda. Međutim, kada im se odgovori mirno, bez vrijeđanja i s argumentima, ton se promijeni. Lopta se spusti na zemlju i odjednom više ne pričamo o mržnji, nego o stvarnim problemima – lošem sustavu, korupciji, iseljavanju, nepravdi, lošem pravosuđu i svim onim stvarima koje nas, bez obzira na naciju ili vjeru, iskreno muče.
Mi ćemo i dalje ići upravo tim putem. Ne samo zato što smo Hrvati, nego i zato što smo katolici i što vjerujemo da se čovjek i vlastiti identitet mogu braniti dostojanstveno. Ponosno, razumno i argumentirano. Bez vrijeđanja, bez omalovažavanja i uz maksimalno uvažavanje svakog sugovornika, bez obzira na njegovu vjeru, naciju, spol ili bilo koje drugo opredjeljenje. Jer na kraju dana, prije svega smo ljudi. A ljude ne povezuje mržnja – povezuje ih ljubav. Samo ljubav spaja.
Ono što posebno želim naglasiti jest da ovo što radimo nije vođeno emocijama bez pokrića. Naprotiv. Naši stavovi temelje se na materijalnim dokazima – stručnoj literaturi, zakonima, sudskoj praksi, relevantnim povijesnim izvorima, stanju na terenu, službenim dokumentima, videosnimkama, novinskim arhivama, izjavama svjedoka i mnogim drugim provjerljivim činjenicama. Zato se stranica i zove Dokazima do istine.
Hrvati su kroz svoju povijest često bili ugnjetavani, ismijavani, omalovažavani i proglašavani legitimnim metama. Ali su opstali. Ne zato što nisu osjećali strah, nego zato što su znali da bi, kada bi odustali od sebe i svojih prava, jednostavno nestali. Zato ni danas nećemo šutjeti kada govorimo o jednakopravnosti, ali ćemo to činiti dostojanstveno i bez mržnje prema bilo kome.
I dalje vas pozivam da nam šaljete sve što smatrate relevantnim – dokumente, članke, videosnimke, stare novinske tekstove, presude, knjige, svjedočanstva. Ovo nije projekt jednog čovjeka, nego zajednice ljudi koji vjeruju da se do istine dolazi argumentom, a ne vikom.
Na kraju, želim biti potpuno jasan. Ovo nije stranica na kojoj će se tolerirati vrijeđanje, govor mržnje i osobna ponižavanja. Ako je nekome cilj skupljanje lajkova, algoritama i zarade na podjelama, na Balkanu ima na tisuće portala i stranica koje to svakodnevno rade. Mi ne želimo biti dio te priče.
Mi ovo radimo iz srca. Bez interesa, bez ucjena i bez omalovažavanja bilo koga. Ali isto tako – ponosno, bez kompleksa i s činjenicama u rukama. Jer samo tako možemo doći do onoga što nam je svima prijeko potrebno – istine. A bez istine nema ni pomirenja, ni povjerenja, ni društva u kojem će naša djeca ostati živjeti.
Trideset godina nakon rata krajnje je vrijeme da počnemo graditi Bosnu i Hercegovinu kao državu jednakopravnih i slobodnih ljudi. Ne državu “za njih” ili “za nas”, nego državu u kojoj će svaki čovjek moći živjeti dostojanstveno, a svaki narod biti poštovan.
Družimo se i dalje na stranici. Raspravljajmo. Nekad ćemo se složiti, nekad nećemo. Ali pokušajmo ostati ljudi. Jer istina se ne boji rasprave, a budućnost se ne može graditi na mržnji.
