Ljudi su jednom pošli na dalek put. Morali su ponijeti i svoje križeve.
Mučili su se pod svojim teškim bremenom. Ali tješili su se mišlju: stići ćemo k svome cilju.
Ipak, jednome je njegov križ postao preteškim, predugačkim, pa ga je dobrano podrezao.
Nakon duga hoda stigoše oni do jednog ponora.
S druge se strane nalazila željena raost i blizina Božja. Ali, kako prijeći?
Svaki je polegnuo svoj križ, želeći načiniti brvno. I začudo, svačiji je križ imao potrebnu dužinu.
Samo onaj koji se vlasniku činio predugačkim, nikako nije odgovarao: bio je prekratak te se survao u ponor.
Bog svakome daje točno onakav križ kakav može nositi, ne prelagan, ne pretežak. Čuvajmo svoje križeve!
Novizivot.net
