Mustafa ef. Cerić, bivši reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH i korisnik hrvatske mirovine, posjetio je 29. kolovoza 2025. Stolac. Tom prilikom izjavio je da su “Hercegovački Bošnjaci udarili mjeru našeg identiteta”, otvoreno hvaleći skupinu građana koji su, unatoč poništenju građevinske dozvole, samoinicijativno izgradili zid oko planiranog mezarja.
Političko huškanje pod plaštom identiteta
U svome govoru, Cerić je poručio da se “izgubljeno u državi neće vratiti samo od sebe” te da “plač neće vratiti pozicije koje su nam uzete”. Riječ je o nedvosmislenoj poruci mobilizacije, kojom se šalje signal da odluke gradske administracije nisu obvezujuće ako se ne uklapaju u dominantni bošnjački politički narativ. Time se stvara ozračje neposluha i potencijalnog sukoba.
Formalno predstavljeno kao “patriotska borba”, Cerićevo obraćanje u suštini potiče na ignoriranje zakona i institucija. Grad Stolac je poništio odluku o gradnji, jasno obrazlažući da zemljište vodi kao državno i poljoprivredno – dakle, bez pravnog temelja za mezarje.
No, umjesto priznanja pravne realnosti, Cerić je dao legitimitet činu samovolje.
Paradoks hrvatske mirovine i zapadnih vrijednosti
Paradoks je očit: čovjek koji živi od mirovine Republike Hrvatske – članice EU i NATO-a – koristi tu sigurnosnu i pravnu infrastrukturu za vlastitu materijalnu egzistenciju, a u isto vrijeme djeluje protiv temeljnog načela na kojem se taj sustav zasniva: poštivanja zakona i institucija.
Cerić koristi beneficije zapadnog sustava, ali istodobno javno promiče poruke koje dovode u pitanje pravni poredak u susjednoj državi. Time se otvara legitimno pitanje: treba li Hrvatska država tolerirati da njezin umirovljenik javno huška na nepoštivanje zakona u BiH?
Hrvatska perspektiva sigurnosti i pravnog poretka
Republika Hrvatska, kao članica Europske unije, obvezala se na očuvanje vladavine prava, sigurnosti i dobrosusjedskih odnosa. Kada njezin državljanin ili korisnik mirovinskog sustava javno djeluje na način koji destabilizira BiH – zemlju čija je stabilnost od ključnog značaja za hrvatsku sigurnost – prirodno je postaviti pitanje mjera.
To ne mora nužno značiti oduzimanje mirovine, ali može uključivati preispitivanje slobode ulaska na hrvatski teritorij ili formalno upozorenje da se takvo djelovanje kosi s politikom Republike Hrvatske. Time bi se poslala jasna poruka da Hrvatska ne tolerira politiku huškanja i dvostrukih standarda.
Zaključak
Mustafa ef. Cerić u Stocu nije nastupio kao vjerski autoritet koji poziva na mir i zakonitost, nego kao politički agitator koji podržava nelegalne radnje. Upravo zato njegov slučaj izlazi iz lokalnog okvira i zadire u širi problem: kako se hrvatska država treba odnositi prema pojedincima koji koriste njezine beneficije, a istodobno potiču destabilizaciju susjedne BiH?
To je pitanje koje zahtijeva jasan odgovor, jer između mirovine koju isplaćuje Hrvatska i djelovanja protiv pravne države u BiH ne može postojati komforna “siva zona”.
