Sveti Ante je svetac Hercegovine, možemo slobodno ustvrditi. Središnje svetkovanje je u njegovom svetištu na Humcu.
To malo mjesto pohode desetine tisuća vjernika u lipnju svake godine. Ali ne samo vjernika katolika , već i pravoslavaca i muslimana. Sveti Ante je poznat u Hercegovini po višereligijskom štovanju. Nekad u Hercegovini se zarad ovog sveca ispovijedalo svakog prvog utorka u mjesecu. U prošlosti se pobožnosti ovom svecu nisu održavale samo 13 utoraka uoči samog blagdana već svakog utorka tijekom cijele godine. Ova tradicija je nažalost utihnula nakon Drugog svjetskog rata, jednako kao i mnogi drugi vrijedni običaji ovoga kraja. No, srećom, ponovno je zaživjela 1985. godine zahvaljujući poticaju fra Bonifacija Barbarića i nekolicine odgajatelja u Franjevačkom novicijatu. Oni su prepoznali važnost održavanja kontinuirane pobožnosti svetom Anti i hrabro su je obnovili.
Riječ je o jednom od najomiljenijih svetaca u čitavoj Katoličkoj Crkvi, kojega se časti ne samo u Padovi, gdje je podignuta prekrasna bazilika u kojoj se čuvaju njegovi posmrtni ostaci, već i u cijelom svijetu.
Sveti Ante rodio se u Lisabonu u plemićkoj obitelji, oko 1195., i na krštenju je dobio ime Fernando. Stupio je među kanonike koji su opsluživali monaško pravilo svetog Augustina, najprije u samostanu Sv. Vincenta u Lisabonu a potom u samostanu Svetog križa u Coimbri, čuvenom kulturnom središtu Portugala. Posvetio se sa zanimanjem i žarom proučavanju Biblije i crkvenih otaca, stekavši potrebno teološko znanje koje je plodonosno primjenjivao u svom poučavanju i propovijedanju.
U Coimbri se zbio događaj koji je označio prekretnicu u njegovu životu: ondje su 1220. godine bile izložene relikvije prvih pet franjevačkih misionara, koji su otišli u Maroku i ondje podnijeli mučeništvo. Njihov je život duboko dirnuo mladog Fernanda i u njemu se rodila želja da ih nasljeduje i pođe putom kršćanske savršenosti: zatražio je tada da istupi iz augustinskih kanonika i da postane manji brat. Njegov je zahtjev prihvaćen i on se, uzevši ime Antun – Ante, uputio u Maroko, ali je Božja providnost odlučila drukčije.
Zbog bolesti je bio prisiljen vratiti se u Italiju te je, 1221. godine, sudjelovao na glasovitom “Kapitulu na rogožinama” u Asizu, gdje se susreo također sa svetim Franjom. Nakon toga je neko vrijeme živio u potpunoj skrovitosti u samostanu u blizini Forlija, na sjeveru Italije, gdje ga je Gospodin pozvao u drugu misiju. Pozvan, sasvim slučajno, propovijedati na svećeničkom ređenju, pokazao je da je obdaren takvom učenošću i govorničkim umijećem da su mu poglavari povjerili zadaću propovijedanja.
Započeo je tako u Italiji i Francuskoj apostolsko djelovanje koje je bilo tako snažno i djelotvorno da je naveo brojne one koji su se odijelili od Crkve da se ponovno vrate na pravi put. Bio je također jedan od prvih, ako ne i prvi učitelj teologije među manjom braćom. Počeo je predavati u Bologni, uz Franjin blagoslov, koji je, prepoznavši njegove kreposti, poslao Anti kratko pismo, koje započinje ovim riječima: “Bilo bi mi drago da braću poučavaš teologiji”. Ante je udario temelje franjevačke teologije koju su njegovali veliki mislioci a koja je imala svoj vrhunac sa svetim Bonaventurom iz Bagnoregia i blaženim Duns Scotom.
Nakon što je postao provincijalnim poglavarom manje braće iz Sjeverne Italije, nastavio je službu propovijedanja, vršeći je naizmjenično sa službama vezanim uz vođenje provincije. Po završetku službe provincijala povukao se u blizinu Padove, gdje je bio boravio već u nekoliko navrata. Nakon svega godine dana, umro je pred gradskim vratima, 13. lipnja 1231. Padova, koja ga je prihvatila s ljubavlju i štovanjem za života, odala mu je trajno štovanje i iskazala svoju pobožnost. Sam papa Grgur IX., koji ga je, čuvši njegovu propovijed, nazvao “Kovčegom Svetoga pisma”, proglasio ga je svetim 1232., između ostaloga i zbog čudesa koja su se dogodila po njegovu zagovoru.
U posljednjem razdoblju svoga života, Ante je napisao dva sveska “Propovijedi”, koja su naslovljena “Nedjeljne propovijedi” i “Propovijedi o svecima”, namijenjene propovjednicima i predavačima na teološkim studijima iz Franjevačkog reda.
Sveti Ante piše: “Ljubav je duša vjere, ona je oživljava; bez ljubavi, vjera umire” (Sermones Dominicales et Festivi II, Messaggero, Padova 1979., str. 37). Samo duša koja moli može napredovati u duhovnom životu: to je povlaštena tema propovijedi svetog Ante. On dobro poznaje nedostatke ljudske naravi i čovjekovu sklonost grijehu. Zato neprestano poziva vjernike da se bore protiv nagnuća pohlepe, oholosti i nečistoće te, naprotiv, vrše kreposti siromaštva i velikodušnosti, poniznosti i poslušnosti, neporočnosti i čistoće.
Na početku 13. stoljeća, kada su nicali novi gradovi a trgovina doživljavala procvat, sve je više bilo onih koji su bili neosjetljivi na potrebe siromaha. Zbog toga Ante u više navrata poziva vjernike da razmišljaju o pravom bogatstvu, a to je bogatstvo srca, kojim čovjek postaje dobar i milosrdan te tako skuplja blago za nebo: “O vi bogati – tako je on opominjao – neka vam prijatelji budu… siromasi, primite ih u svoje domove. Isti će ti siromasi kasnije primiti vas u vječne stanove, gdje vlada ljepota mira, povjerenje i sigurnost te obilni spokoj neprolazne sitosti” (Isto, str. 29). Nije li možda to učenje, dragi prijatelji, veoma važno i danas, kada financijska kriza i teške ekonomske neuravnoteženosti osiromašuju brojne osobe i stvaraju uvjete bijede?
Ante, koji je bio iz Franjine škole, stavlja uvijek Krista u središte života i misli, djelovanja i propovijedanja. Upravo to je drugo tipično obilježje franjevačke teologije: kristocentrizam. Franjevački teolozi rado razmatraju, i pozivaju razmatrati, otajstva Gospodinova čovještva, napose rođenje, koje u čovjeku bude osjećaje ljubavi i zahvalnosti prema Božjoj dobroti. Pogled na Raspetoga također nadahnjuje osjećaje zahvalnosti prema Bogu i poštovanja prema dostojanstvu osobe, tako da svi, vjernici i nevjernici, mogu ovdje pronaći značenje koje obogaćuje život. Ante tako piše: “Krist, koji je tvoj život, stoji pred tobom raspet, da se ti zagledaš u križ kao u neko zrcalo. Ondje ćeš moći spoznati koliko su smrtonosne bile tvoje rane, koje nijedan drugi lijek ne bi mogao ozdraviti osim krv Sina Božjega. Ako pogledaš dobro, moći ćeš shvatiti koliko su veliki ljudsko dostojanstvo i tvoja vrijednost… Nigdje drugdje čovjek ne može bolje uočiti koliko vrijedi kao kada se zagleda u zrcalo križa” (Sermones Dominicales et Festivi III, str. 213-214).
1.Čudesa
O čudotvorni sveti Ante, koji si toliku moć od Boga primio da činiš velika čudesa, ponizno te molimo da i nama učiniš to veliko čudo da se mognemo čuvati od svakoga zla duše i tijela. – Oče naš…, Zdravo, Marijo…, Slava Ocu…
2.Smrt
O sveti Ante, koji si toliku moć imao nad smrti duše – grijehom, te si mnoge sačuvao od te strašne smrti, molimo te svom dušom, izmoli i nama tu veliku milost da se očuvamo od najstrašnije smrti – smrtnoga grijeha. – Oče naš…, Zdravo, Marijo…, Slava Ocu…
3.Milost obraćenja
O sveti Ante, koji si toliki dar od Boga primio da obraćaš tvrdokorne grješnike i krivovjerce, najvruće te molimo, isprosi nam milost da nikad ne zađemo s puta istine, nego da uvijek budemo čvrsti i stalni u svetoj vjeri Isusovoj i pripravni za nju svoju krv proliti. – Oče naš…, Zdravo, Marijo…, Slava Ocu…
4.Protivštine
O sveti Ante, koji si tolike obranio od protivština i nevolja duhovnih i vremenitih, ponizno te molimo, sačuvaj nas od svih protivština i nevolja ili nam isprosi milost da ih za ljubav Isusovu strpljivo podnesemo. – Oče naš…, Zdravo, Marijo…, Slava Ocu…
5.Vrag
O sveti Ante, koji si toliku moć i vlast imao nad vragovima i izgonio ih iz opsjednutih osoba i mjesta, ponizno te molimo, isprosi nam milost da se vazda mognemo od vraga očuvati i od njegovih se napastovanja obraniti. – Oče naš…, Zdravo, Marijo…, Slava Ocu…
6.Guba
O sveti Ante, koji si osobitu milost imao duhovno i tjelesno gubave ozdravljati, ponizno te molimo, isprosi i nama milost da se mognemo očuvati od svakoga, a osobito teškoga grijeha, jer je grijeh smrtonosna i najgora guba duše. – Oče naš…, Zdravo, Marijo…, Slava Ocu…
7.Bolest
O sveti Ante, koji si brojne bolesnike ozdravio, ponizno te molimo, isprosi i nama milost da se očuvamo od bolesti duše i tijela. – Oče naš…, Zdravo, Marijo…, Slava Ocu…
8.More
O sveti Ante, koji si oslobodio tolike da se za vrijeme strašnih morskih oluja ne utope u valovima mora, ponizno te molimo, isprosi i nama milost da nas valovi zlog i izopačenog svijeta ne utope u more vječnoga izgubljenja. – Oče naš…, Zdravo, Marijo…, Slava Ocu…
9.Verige
O sveti Ante, koji si mnoge grješnike izbavio iz verigâ vraga paklenoga, ponizno te molimo, isprosi i nama milost da po smrtnomu grijehu ne upadnemo u vražje verige, ili, ako po nesreći upadnemo, da se što prije po milosti Božjoj iz njih izbavimo. – Oče naš…, Zdravo, Marijo…, Slava Ocu…
10.Udovi
O sveti Ante, koji si tolikima bolesne udove ozdravio, molimo te ponizno, isprosi i nama milost da očuvamo sve svoje udove od grijehâ na koje su toliko skloni. – Oče naš…, Zdravo, Marijo…, Slava Ocu…
11.Izgubljene stvari
O sveti Ante, koji si tako često uslišao one što su te s potpunim pouzdanjem molili da nađu izgubljene stvari, ponizno te molimo, isprosi i nama, ako po nesreći grijehom izgubimo milost Božju, da se opet što prije u nju vratimo. – Oče naš…, Zdravo, Marijo…, Slava Ocu…
12.Pogibelji
O sveti Ante, koji si tolike očuvao od pogibelji ili ih iz njih izbavio, ponizno te molimo, isprosi i nama milost da se mognemo trajno čuvati od pogibelji duše i tijela. – Oče naš…, Zdravo, Marijo…, Slava Ocu…
13.Potrebe
O sveti Ante, koji si vazda pružio svoju čudotvornu ruku onima što su se pouzdano u svojim duhovnim i vremenitim potrebama k tebi utjecali, ponizno te molimo, isprosi nam milost da mognemo vazda od svemogućeg Boga isprositi potrebne duhovne i vremenite stvari. Amen. – Oče naš…, Zdravo, Marijo…, Slava Ocu…
Ako tražiš čudesa
Ako tražiš čudesa,
Mol’ se svetom Anti;
Njem’ su od nebesa
Čuda dari dati.
Pripjev:
On ozdravlja bolesne,
A mrtve uskrisuje;
Vraga, gubu odgoni,
I nevolje svake.
More od njeg’ strahuje,
A verige pucaju;
Uda, stvari propale,
Stari, mladi primaju.
On ozdravlja…
Iščeznu pogibelji,
A nevolje nestaje,
Kažu koji primaju,
Za sve Padovanci.
On ozdravlja…
Slava Ocu i Sinu
I Duhu Svetomu.
On ozdravlja…
R. Moli za nas, sveti Ante.
O. Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.
Pomolimo se
Dobri i blagi Bože, koji blaženog Antu, priznavaoca svoga i naučitelja, neprestanim sjajem čudesa nadaruješ, milostivo dopusti da sigurno po njegovu zagovoru postignemo što po njegovim zaslugama molimo. Po Kristu, Gospodinu našemu. Amen.
Krunica sv. Antuna
1. Slavni sveti Antune, svetim i moćnim zagovorom kod Boga mnoge si sačuvao od zla i izbavio iz same smrtne opasnosti. Molimo te, čuvaj i nas od najvećeg zla – grijeha i izbavi nas iz najstrašnije opasnosti – smrti vječne. Slava Ocu…
2. Krive nauke, zli primjeri i prividna sreća zemaljskih zavodljivosti odvode mnoge u zabludu i grijeh. Sveti Antune, propovjedniče istine i uzore svetosti, izmoli nam svjetlo prave vjere i ustrajnost u milosti Božjoj. Slava Ocu…
3. Dobri sv. Antune! Ti si svojom ljubavlju prema svima pritjecao u pomoć u nevoljama, tješio u žalostima, izbavljao iz tjeskoba. Budi i nama u pomoći u svim potrebama! Izmoli nam milost da strpljivo s Isusom nosimo svoj križ. Slava Ocu…
4. Sv. Petar nas opominje da budemo trijezni i da bdijemo jer “naš protivnik, đavao, obilazi kao ričući lav, tražeći koga da proždre”. Sv. Antune, ti si strah i trepet zlih duhova. Štiti nas od svih njihovih nasrtaja i daj nam da ih pobijedimo jakošću vjere. Slava Ocu…
5. Naši su grijesi guba koja nagrđuje čitavo naše biće i stavlja u opasnost i samu našu vječnu sreću. Sveti naš pokrovitelju, izmoli nam da se očistimo od gube grijeha. Slava Ocu…
6. Najveće vremenito dobro jest zdravlje. Možda smo ga često puta pokvarili svojim neumjerenim životom. Ozdravitelju bolesnih, sv. Antune, izmoli nam trajno zdravlje duše i tijela. Slava Ocu…
7. Naš je život sličan lađi na uzburkanu moru: valovi neurednih strasti i oluje zlih primjera prijete našem spasenju. Divni sv. Antune, sjajnim svojim svjetlom privedi nas u luku vječnoga spasenja. Slava Ocu…
8. Naši grijesi i zle navike sputaše nas u lance. Sv. Antune, izmoli nam milost da se oslobodimo okova grijeha i zlih navika i da uživamo potpunu slobodu djece Božje. Slava Ocu…
9. Moćni sv. Antune, ti si čudesno iscjeljivao udove i oslobađao od svih boli. Čuvaj nas duhovno i tjelesno zdrave i postojane u jedinstvu vjere i ljubavi. Slava Ocu…
10. Sv. Antune, tvoja se slava raširila po svem svijetu jer pomažeš da se nađu izgubljene stvari. Svojim smo grijesima izgubili Božje prijateljstvo i duševni mir. Po tvom zagovoru daj da ih ne izgubimo nikada više i izmoli ih onima koji ih još ne posjeduju. Slava Ocu…
11. Mnoge nam pogibli prijete na putu zemaljskoga života. Sv. Antune, čuvaj nas od svih pogibli i izmoli nam milost da radosno služimo Bogu i bližnjemu i sretno prispijemo u vječnu domovinu. Slava Ocu…
12. Milostivi sv. Antune! Ti pomažeš svima koji se k tebi utječu. Sličan si suncu koje sve obasjava. I meni siromahu pruži pomoć i usliši me kad te molim. Slava Ocu…
13. Sv. Antune, ti nisi svetac jednoga mjesta ili zemlje, ti si svetac gotovo čitavoga svijeta. Neka se tvojim zagovorom Božje kraljevstvo još više širi po svijetu i donese mir, ljubav i spasenje svim ljudima. Slava Ocu…
