Andromeda u kontekstu izbornog nasilja većinskih Bošnjaka nad hrvatskim biračkim pravom.
Sjećate se misli Abdulaha Sidrana koji je rekao: „Svaki bi Bošnjak morao imati dvije glave, jednu da mu je otfikare, i drugu da shvati šta mu se desilo.” To je ona putanja misli od guzice do glave, koja kod Bošnjaka traje vječnost. Bošnjaci, dakle, još ne kopčaju kakvo su zlo sami sebi napravili naturajući feleričnog Željka Komšića za predstavnika Hrvata, i uživajući, likujući, nad tim nasiljem.
Ne razumiju Bošnjaci da je u islamofobičnoj, podesničarenoj Evropi, njihovo nasilje nad Hrvatima postalo međunarodni problem. Kad prevedeš to ovako zvuči: nekakvo zrno muslimana Evropi ne dozvoljava katolicima u Evropi da budu ravnopravni. Bošnaci misle da Evropa ne pamti, i da Evropa neće uzvrtatiti. Kako? Pa možda rezervatom za Bošnjake! Možda tzv. hrvatskim entitetom. Ne razumiju Bošnjaci da je “Željko Komšić” najskuplja lekcija u nihovoj samrtnoj povijesti.
Dolazimo sad do nastupa hrvatskih Lelekica u finalu Eurosonga! Evropa saznaje da “pjesma govori o povijesti hrvatskih katoličkih žena (baš!!!) s prostora BiH koje su se tetovirale kako bi se zaštitile od otimanja u roblje.
‘Andromeda’ je inspirirana poviješću hrvatskih katoličkih žena s prostora Bosne i Hercegovine koje su, suočene s prijetnjom ropstva i nasilnog odricanja od svoje vjere, tetoviranjem križa na vlastito tijelo ostavljale neizbrisiv znak identiteta i otpora – stoji u jednom pojašnjenju.
Dok pališ svijeću pitaj svoju baku
Zašto je kćeri rađala u strahu
Zašto su mnogi odabrali groblje
Nisu naše majke iznedrile roblje
Mnoge su suze protekle kô rijeka
Zašto se piše povijest ispočetka?
Sinovi naši nisu podanici
Da l’ nas noću bude iz kolijevke krici?
Sve urezane ožiljke do kosti
Ni jedna majka neće vam oprostit
Na stolu srama, zlato sa đerdana
Dok peru ruke krvlju naših rana
