Naslovnica Istaknuto ODGOVOR NA DEMANTI MUFTIJSTVA MOSTARSKOG – EPIZODA 2

ODGOVOR NA DEMANTI MUFTIJSTVA MOSTARSKOG – EPIZODA 2

ODGOVOR NA DEMANTI MUFTIJSTVA MOSTARSKOG – EPIZODA 2

 

Novi dopis Muftijstva, ispravljena rečenica i povijesni dokumenti: na što se doista odnosi kritika Hercegovačkog portala?

Nakon objave prvog uredničkog očitovanja Hercegovačkog portala i ispravka tehničke pogreške u članku Joze Macole od 10. rujna 2026. godine, uredništvo je zaprimilo novi dopis Muftijstva mostarskog. U njemu Muftijstvo ostaje pri zahtjevima za uklanjanje članka ili dijelova teksta, ponovno govori o navodnom povezivanju mostarskog muftije dr. Salem-ef. Dedovića s nacizmom te najavljuje moguće pravne korake nakon 23. listopada 2026. godine.

Uredništvo je već 13. listopada 2026. ispravilo nepravilno oblikovan dio jedne rečenice u samom izvornom članku, a na njegovu dnu objavilo uredničku napomenu. Ta je izmjena prethodno jasno najavljena i objašnjena u Epizodi 1. Ovaj odgovor stoga donosi usporedbu izvornih formulacija, zatim se redoslijedom osvrće na sedam točaka novog dopisa i uvodi dodatnu povijesnu fotografsku dokumentaciju.

Povod članku: javno priopćenje Muftijstva od 10. rujna

Da bi se razumio predmet spora, potrebno je krenuti od izvornog naslova:

„Dedović vidi mržnju u medijima: Pet prijava kritičarima, a SS-imamu Đozi okrugli stol i zbornik“

Prvi dio naslova odnosi se na stvarnu javnu objavu samog Muftijstva mostarskog: 10. rujna 2026. ono je na službenoj internetskoj stranici objavilo priopćenje naslovljeno „Muftijstvo mostarsko uputilo pet prijava Vijeću za štampu i Federalnoj upravi policije“. Priopćenje je istoga dana preneseno i na portalu Preporod.info, prema oznaci agencije MINA, s navedenim vremenom objave 14:55. Muftijstvo je uz priopćenje priložilo fotografiju pet dokumenata s vlastitim memorandumima, datumima, urudžbenim brojevima i adresatima. Time je javnosti samo predstavilo svoje institucionalno postupanje. Priopćenje Muftijstva · Objava Preporod.info / MINA

Fotografija pet dokumenata, izvor Muftijstvo mostarsko / MINA.

Fotografija dokumentacije: Muftijstvo mostarsko objavilo je prikaz pet dokumenata uz svoje priopćenje od 10. rujna 2026. godine. Prvotni službeni tekst Muftijstva. Sama fotografija prikazuje postojanje dokumenata; ona nije potvrda njihova urudžbiranja kod pojedinih adresata ili ishoda postupaka.

Drugi dio izvornog naslova otvara drugo, povezano novinarsko pitanje: kako se institucije Islamske zajednice odnose prema kritičkim medijskim tekstovima, a kako prema povijesnoj ostavštini Huseina Đoze, koji je služio u 13. Waffen-SS diviziji „Handžar“? U Sarajevu je 17. prosinca 2022. u organizaciji Rijaseta održan okrugli stol povodom 110 godina Đozina rođenja, a izdavač El-Kalem objavio je zbornik radova o njegovu životu i djelu. U službenom predstavljanju zbornika prenesene su i pohvalne riječi tadašnjeg reisul-uleme Huseina Kavazovića o Đozinim zaslugama. El-Kalem – zbornik, sadržaj i opis skupa

Što je reisul-ulema Kavazović rekao o Huseinu Đozi 17. prosinca 2022.?

O službenom karakteru skupa i sadržaju pohvala govori izvještaj Preporod.info – „U Sarajevu okrugli sto povodom 110 godina od rođenja Husein-ef. Đoze”, kao i izvorni izvještaj agencije MINA od 17. prosinca 2022.. Skup je organizirao Rijaset Islamske zajednice, a među nazočnima su bili reisul-ulema Husein-ef. Kavazović, njegov zamjenik Enes-ef. Ljevaković, Dževad Hodžić, akademik Enes Karić i sarajevski muftija Nedžad Grabus.

Kavazovićeve ključne ocjene, prema dostavljenom tekstu Preporoda, bile su sljedeće:

„Danas se osvrćemo na život i djelo velikana islamske misli i prakse, utemeljitelja našeg modernog islamskog mišljenja i naših obrazovnih institucija.“

„Husein-ef. Đozo je svojim radom i ilumom bio upravo takva osoba.“

„Pružio je veliki doprinos vjerskom educiranju muslimana. Bio je alim i mislilac, ali je održavao i neposrednu vezu s džematima i džematlijama.“

„Zaslužan je za vjersko-prosvjetno organiziranje i obrazovanje naših imama, za pokretanje Preporoda, za omladinsku tribinu u Carevoj džamiji, za Takvim i Glasnik.“

„On je najzaslužniji za teorijsko šerijatsko-pravno i institucionalno utemeljenje koncepcije i organizacije prikupljanja zekata i sadekatul-fitra, koju i danas, uz neznatne modifikacije, primjenjujemo.“

U izvornom izvještaju MINA-e prenesena je i njegova dodatna ocjena:

„Naše sjećanje na Husein-ef. Đozu nema samo prigodnički karakter.“

Bivši reisul-ulema Husein-ef. Kavazović na okruglom stolu održanom 17. prosinca 2022. godine nije ostao samo na nabrajanju Đozinih zasluga. Naglasio je da sjećanje na Huseina Đozu nema samo prigodnički karakter te pozvao na preispitivanje koliko je današnja Islamska zajednica vjerna njegovim idejama, konceptima, duhu i uvjerenjima u tumačenju i razumijevanju islama.

Kavazović je pritom govorio o Đozinu vjerskom i intelektualnom nasljeđu, a ne o njegovu služenju nacističkoj Njemačkoj. Međutim, upravo se tu otvara pitanje koje Hercegovački portal postavlja: može li se povijesna osoba javno predstavljati kao uzor islamske misli i prakse, a da se istodobno dovoljno jasno i kritički ne vrednuje njezina uloga u Waffen-SS-u?

Predmet naše kritike, dakle, nije tvrdnja da je Kavazović pozivao na prihvaćanje nacističke ideologije, nego način na koji se Đozina cjelokupna povijesna ostavština predstavlja i institucionalno vrednuje.

Video prilog: Pogledajte video na YouTubeu.

Dakle, već je naslov odredio dvije strane usporedbe: prijave protiv kritičkih medijskih tekstova i institucionalno komemoriranje Huseina Đoze. On ne tvrdi da je Dedović služio u Waffen-SS-u ili da je sljedbenik Hitlera ili Himmlera. Primjerenost takve usporedbe može se osporavati, ali njezin stvarni predmet mora se čitati u cjelini.

1. O datumu demantija i izborima za reisul-ulemu

Muftijstvo u prvoj točki novog dopisa tvrdi da je povezivanje njegove reakcije s izborima za reisul-ulemu „neosnovan pokušaj skretanja pažnje“ te naglašava da zaštita ugleda i izborni proces nisu isto pitanje.

Hercegovački portal nije tvrdio da posjeduje dokaz kako je Muftijstvo mostarsko datum dostave svojega demantija odabralo radi ostvarivanja određenog izbornog cilja.

U izvornom članku autor Jozo Macola kritički je propitivao javno djelovanje Salema ef. Dedovića i njegov političko-vjerski nastup u kontekstu kandidature za reisul-ulemu. Međutim, to novinarsko preispitivanje treba razlikovati od zasebnog pitanja motiva i vremena dostave demantija Muftijstva mostarskog.

Uredništvo je u prvom očitovanju iznijelo provjerljivu kronologiju: članak je objavljen 10. rujna 2026., demanti je dostavljen 9. listopada u 11:31 sati, a izbor reisul-uleme održavao se 10. listopada 2026. godine.

Upravo zbog neposredne vremenske blizine demantija i izbornog postupka Hercegovački portal odlučio je svoje očitovanje objaviti nakon završetka izbora, kako njegova reakcija ne bi bila protumačena kao pokušaj utjecaja na izborni proces.

Navođenje tih datuma ne predstavlja tvrdnju o dokazanom skrivenom motivu Muftijstva, nego objašnjenje uredničke odluke o vremenu objavljivanja odgovora.

2. Tehnička pogreška: je li nastala „sasvim nova rečenica“?

U drugoj točki Muftijstvo tvrdi da je uredništvo prikazalo problem kao pogrešku jedne riječi, a potom napisalo „sasvim novu rečenicu“ kojom „nastoji plasirati neku novu poruku“. Pritom ocjenjuje da je Dedović i dalje „zlonamjerno stavljen u isti kontekst i poređenje s Hitlerom, Himmlerom i Waffen-SS-om“.

Najprije treba utvrditi što je uistinu napisano, a što izmijenjeno.

Izvorno objavljena rečenica:

„Ako kritički tekstovi o jednom živom i politički aktivnom muftiji zaslužuju pet prijava, što onda zaslužuju antiscodes, Hitler, Himmler i služenje u Waffen-SS-u?“

Rečenica nakon uredničkog ispravka:

„Ako kritički tekstovi o jednom živom i politički aktivnom muftiji zaslužuju pet prijava, što onda zaslužuje komemoracija Huseina Đoze, s obzirom na njegovu povijesnu povezanost s Hitlerom i Himmlerom te služenje u Waffen-SS-u?“

Prvi dio pitanja — „Ako kritički tekstovi o jednom živom i politički aktivnom muftiji zaslužuju pet prijava, što onda“ — ostao je doslovno nepromijenjen. Sačuvani su i upitni oblik te povijesne reference na Hitlera, Himmlera i služenje u Waffen-SS-u. U završnom dijelu ispravljena je nerazumljiva riječ „antiscodes“, imenovana komemoracija Huseina Đoze, glagol „zaslužuju“ prilagođen je u „zaslužuje“, a imena Hitlera i Himmlera gramatički su povezana s Đozinom povijesnom biografijom.

To nije samo zamjena jedne riječi, ali nije ni zamjena čitavog pitanja novim, tematski nepovezanim pitanjem. Upravo je zato Hercegovački portal u Epizodi 1 napisao da je pri softverskoj obradi došlo do „pogrešnog oblikovanja dijela rečenice“, a ne da je riječ o ispravku samo jednog slova ili jedne riječi. U prvom očitovanju objavljene su obje pune verzije. Opseg izmjene nije bio prikriven.

Gramatički je važan i izvorni glagol „zaslužuju“. U prvom dijelu subjekt su „kritički tekstovi“, dok se u drugom dijelu glagol u množini veže uz nabrajanje koje slijedi. Salem Dedović nije subjekt toga drugog dijela niti je u tom nabrajanju imenovan. Međutim, sama množina nije dovoljna da se riješi svaka moguća čitateljska asocijacija; zato je odlučujući kontekst.

Neposredno prije spornog odlomka autor je već napisao:

Za medije koji kritiziraju Dedovića – pet prijava i FUP. Za Huseina Đozu – okrugli stol, riječi reisul-uleme o „velikanu“ i zbornik od 370 stranica.

A odmah nakon pogrešno oblikovanog pitanja, i prije bilo kakva ispravka, već je stajalo:

Okrugli stol, zbornik i pohvala da je riječ o „velikanu islamske misli i prakse“ očito su odgovor Rijaseta.

Ta sljedeća rečenica nije mijenjana. I prethodna i sljedeća izričito upućuju na Đozu, okrugli stol, zbornik i riječi reisul-uleme. Stoga je pitanje o komemoriranju Đoze bilo sadržajno prisutno prije ispravka. Iz usporedbe ne proizlazi da je uredništvo naknadno uvelo novu temu.

U članku je već prije ispravka stajalo i:

„Dedović nije Đozo i ne može ga se samo na temelju školovanja na istom sveučilištu proglasiti njegovim ideološkim sljedbenikom.“

Te:

„Sličnost nije u istovjetnosti njihova djelovanja, nego u obrascu javnog govora […]“

I konačno:„Nije dokazano da Dedović svjesno slijedi Đozu […]“

To su autorova izričita ograničenja usporedbe, koja ne dopuštaju da se njegova kritika pošteno prepriča kao tvrdnja o dokazanoj Dedovićevoj pripadnosti nacizmu. Moguće je raspravljati o učinku retoričke usporedbe, ali nije isto kritizirati njezinu primjerenost i autoru pripisati izričitu činjeničnu optužbu koju nije napisao.

Uredništvo je ispravak provelo 13. listopada 2026. i u izvornom članku objavilo napomenu:

Urednička napomena (13. listopada 2026.): U završnom dijelu članka ispravljena je nenamjerno nastala tehnička pogreška zbog koje je iz jedne rečenice izostalo ime Huseina Đoze, a pojavila se riječ „antiscodes“, koja u tom kontekstu nema jasno značenje. Ispravkom je vraćeno izvorno namjeravano značenje autorova pitanja, bez izmjena ostalog sadržaja članka.

Sama sumnja Muftijstva mostarskog u vjerodostojnost uredničkog ispravka, bez konkretnih dokaza koji bi osporili njegovo obrazloženje, nema samostalnu činjeničnu dokaznu vrijednost. Muftijstvo može iznijeti svoje tumačenje, ali tvrdnja da je uredništvo „nastojalo plasirati“ novu poruku podrazumijeva namjeru koju treba argumentirati. Sama činjenica da je jezično oštećeni dio rečenice preoblikovan ne dokazuje takvu namjeru.

3. Fotografije nisu „nepotrebna historijska debata“

U trećoj točki Muftijstvo osporava vizualnu obradu naslovne fotografije i navodi:

„Bez ulaska u nepotrebne historijske debate o samim fotografijama iz Drugog svjetskog rata […]“

Kako povijesna rasprava može biti nepotrebna kada je povijesna uloga Huseina Đoze jedan od središnjih predmeta članka? To je pitanje koje zaslužuje izravan odgovor.

U Epizodi 1 uredništvo je Muftijstvu već dostavilo tri verzije naslovne fotografije: crno-bijelu povijesnu reprodukciju, njezinu naknadno koloriziranu verziju te verziju s urednički umetnutim tekstualnim prikazom dijela dokumenta Muftijstva iz 2026. godine. Objasnilo je koje su promjene nastale grafičkom obradom, a koje su značajke postrojenih osoba, odora i oznaka vidljive na izvornom snimku. Ponudilo je i dodatnu povijesnu fotografsku dokumentaciju.

To nije uskraćivanje dokaza nego njihovo stavljanje na uvid. U novom dopisu Muftijstvo ne iznosi podrobnu povijesnu analizu tih priloga, nego pitanje grafičkog povezivanja dvaju razdoblja stavlja u prvi plan. Takav urednički prigovor ima pravo iznijeti, ali pitanje je li grafička kompozicija primjerena nije isto što i pitanje jesu li povijesni izvori o Đozi i Waffen-SS-u relevantni. Njihova relevantnost proizlazi već iz teme članka.

Nova fotografija iz Bundesarchiva: Bild 146-1985-116-19A

U ovom odgovoru zato objavljujemo i drugu, zasebnu povijesnu fotografiju. Nije riječ o ranije korištenoj naslovnoj fotografiji s postrojenim osobama, nego o skupnom portretu evidentiranom u Njemačkom saveznom arhivu (Bundesarchiv) pod oznakom Bild 146-1985-116-19A.

Izvorni arhivski opis glasi:

„Der Großmufti von Jerusalem bei den bosnischen Freiwilligen der Waffen-SS.“

U prijevodu: „Veliki muftija Jeruzalema među bosanskim dobrovoljcima Waffen-SS-a.“ Snimka je datirana približno u studeni 1943. godine. Arhiv je opisuje kao skupnu fotografiju Amina al-Husseinija s pripadnicima 13. Waffen-SS brdske divizije „Handžar“. Bundesarchiv – digitalni fotoarhiv

Povijesna fotografija Bundesarchiva:

Amin al-Husseini s bosanskim dobrovoljcima Waffen-SS-a, studeni 1943. – Bundesarchiv Bild 146-1985-116-19A

Amin al-Husseini s pripadnicima 13. Waffen-SS brdske divizije „Handžar“, studeni 1943. Izvor: Bundesarchiv, Bild 146-1985-116-19A / CC BY-SA 3.0 DE. Fotografija je različita od naslovne fotografije izvornog članka. Arhivski podaci na Wikimedia Commons

Na fotografiji Bundesarchiv, Bild 146-1985-116-19A, uz arhivsku referencu NS 31/44, prema dostupnoj povijesnoj literaturi i dodatnoj vizualnoj identifikaciji redakcije prikazane su sljedeće osobe: Salih Hadžialić – prvi slijeva u prednjem, sjedećem redu, Amin al-Husseini – u sredini sjedećeg reda, Husein Đozo – drugi zdesna u sjedećem redu, Heinrich Himmler – četvrti zdesna u sjedećem redu, Nedim Salihbegović – krajnje desno u stražnjem, stojećem redu.

Prvi slijeva: Salih Hadžialić

Povjesničar Rijad Dautović u radu Islamische Gemeinde zu Wien (est. 1942): Muslims in Vienna between Collaboration and Protection of Jews during the Second World War, objavljenom u časopisu Context 10(2), 2023., str. 111–157, reprodukciju označava kao sliku 2. U njezinu opisu izričito navodi da Salih Hadžialić sjedi prvi slijeva u prednjem, sjedećem redu, da je Amin al-Husseini u sredini, a da Nedim Salihbegović stoji krajnje desno. Kao izvor fotografije navodi Bundesarchiv, Bild 146-1985-116-19A, uz referencu NS 31/44. To je poimenična identifikacija u objavljenom znanstvenom radu, iako mrežni opis Bundesarchiva nije dopunjen tim imenima.

Taj podatak mijenja istraživačku vrijednost fotografije: ona ne dokumentira samo nazočnost jeruzalemskog muftije među pripadnicima divizije „Handžar“, nego u istome povijesnom okruženju prikazuje i Saliha Hadžialića, osobu čiju je ulogu u ratnim političkim i vojnim inicijativama obradio povjesničar Adnan Jahić. Dautović također upozorava na složenost povijesti bečke muslimanske zajednice, uključujući veze s nacističkim strukturama, ali i zaštitu pojedinih Židova. Upravo je zato nužna konkretna, a ne jednostrana analiza izvora.

Ni uloga Saliha Hadžialića nije bila ograničena na političke prijedloge njemačkim predstavnicima. Njegova povezanost s vojnim aparatom SS-a dokumentirana je i u znanstvenoj literaturi.

Povjesničar Rijad Dautović u radu Islamische Gemeinde zu Wien (est. 1942): Muslims in Vienna between Collaboration and Protection of Jews during the Second World War, objavljenom 2023. godine u znanstvenom časopisu Context, navodi da je Hadžialić podupirao aktivnosti SS-a usmjerene na novačenje muslimana u Litvi.

Dautović također ističe Hadžialićevo sudjelovanje u pripremama za osnivanje 13. Waffen-SS divizije „Handžar“, njegovu ulogu prevoditelja jeruzalemskog muftije Amina al-Husseinija tijekom putovanja po Njemačkom Reichu te posebno važnu činjenicu: Salih Hadžialić bio je jedan od četvorice muslimanskih predavača u centru za obuku vojnih imama divizije „Handžar“ u njemačkom Gubenu.

Za taj podatak Dautović se poziva na dokumentaciju Hrvatskog državnog arhiva, fond 1521, kutija 24, predmeti Salihagić i Hadžialić, posredovanjem istraživanja povjesničara Xaviera Bougarela.

Drugim riječima, Hadžialić nije bio samo osoba koja je održavala kontakte s nacističkim predstavnicima. Povijesna literatura dokumentira njegovu potporu novačenju za SS i neposredno sudjelovanje u sustavu obuke vjerskog kadra namijenjenog Waffen-SS diviziji „Handžar“.

Upravo zato komemoracija Saliha Hadžialića, održana 19. prosinca 2024. godine u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, otvara dodatna pitanja o načinu na koji institucije Islamske zajednice javnosti predstavljaju njegovu ratnu biografiju.

Hercegovački portal ponovno postavlja pitanje: zašto je u slučaju javnog govora fra Bonifacija Barbarića potvrđena optužnica, dok javnost nema usporedivo javno očitovanje Tužiteljstva BiH o komemoriranju Huseina Đoze, vojnog imama Waffen-SS-a, i Saliha Hadžialića, koji je podupirao novačenje za SS i sudjelovao u obuci imama divizije „Handžar“?

Ako se u jednom slučaju kaznenopravno ispituje javno veličanje pravomoćno osuđene osobe, nije li opravdano zahtijevati da nadležne institucije objasne i kako vrednuju javne komemoracije osoba čija je povezanost s nacističkim vojnim strukturama povijesno dokumentirana?

Za identifikaciju ostalih fotografiranih osoba važan je mogući izvorni prateći listić fotografije (Begleitzettel), eventualni natpisi na poleđini fotografskog otiska te usporedba s drugim snimkama istoga događaja. Dautović u fotodokumentacijskim referencama navodi NS 31/44 uz točan broj fotografije. Bundesarchiv također čuva zaseban album divizije „Handžar“ pod oznakom RS 3-13/2. Međutim, dosad nije utvrđeno da taj album sadrži ovu istu fotografiju niti da za nju postoji sačuvan cjelovit popis svih osoba. Bundesarchiv – fotoalbum divizije · Dautović – znanstveni rad

Adnan Jahić: prijedlog za 40.000–50.000 vojnika, protiv partizana i moguća uporaba u Sjevernoj Africi

U znanstvenom radu „Život i borba. Husein Đozo i 13. SS divizija“, čiji je tekst javno prenio časopis Stav 29. travnja 2024., povjesničar Adnan Jahić opisuje njemačke kontakte i političke zamisli Saliha Hadžialića. Prema Jahiću, Hadžialić je u prosincu 1942. u Berlinu njemačkom dužnosniku iznosio zamisao da bi Njemačka, obeća li autonomiju Bosne, u kratkom roku mogla mobilizirati 40.000 do 50.000 bosanskih vojnika. Hadžialić je procjenjivao da bi takva vojna snaga mogla okončati partizansku borbu na Balkanu, a razmatrao je čak i njezinu moguću uporabu u protusavezničkim operacijama u Sjevernoj Africi.

Riječ je o prijedlogu koji je Hadžialić iznosio prema Jahićevu istraživanju, a ne o dokazu da je takva vojska tada već postojala ili da je ratovala u Sjevernoj Africi. Upravo je to razlikovanje važno: Hadžialić nije samo ime na ratnoj fotografiji, nego osoba čije su konkretne političke i vojne inicijative opisane u povijesnoj literaturi. Jahić posebno primjećuje da u toj zamisli nije spominjao četnike, nego završetak borbe protiv partizana; zato se njezin sadržaj ne može svesti isključivo na obranu civilnog stanovništva od četničkog nasilja. Izvor: Adnan Jahić, Stav, 29. travnja 2024.

Prosinca 2024. – službeno sjećanje na Saliha Hadžialića i poruka o „precima“

Povijesni kontinuitet koji otvaramo ne završava 1945. godine. Dana 19. prosinca 2024. u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu održan je program „Sjećanje na Saliha Hadžialića i Muhameda Ždralovića“ u sklopu Tezkiretname, programa institucionalnog obilježavanja godišnjica osoba važnih za islam, muslimane i Islamsku zajednicu. Uz Biblioteku, sudjelovali su Medžlis Islamske zajednice Bugojno i Mešihat Islamske zajednice u Hrvatskoj. Gazi Husrev-begova biblioteka – izvještaj (VIDEO) · Izvještaj od 19. prosinca 2024.

Direktor Biblioteke Dženan Handžić tom je prilikom podsjetio na izreku:

„Zaboraviti pretke znači biti potok bez izvora, stablo bez korijena.“

Prema objavljenom izvještaju, skup je predstavio kao dostojanstveno sjećanje na dvojicu znanstvenika i njihov doprinos kulturnoj i islamskoj baštini. Postoji i vlastiti znanstveni trag te komemoracije: u časopisu Anali Gazi Husrev-begove biblioteke objavljeno je izlaganje Mehe Manjge, „Profesor Salih Hadžialić u svjetlu arhivskih dokumenata, fotografija i sjećanja njegove porodice“. U njemu se opisuje Hadžialićevo obrazovanje, boravak u Njemačkoj od 1941. te poslije njegova bibliografska i znanstvena djelatnost. Taj prikaz valja čitati uz Jahićevo istraživanje iz 2024. o njegovim ratnim vojnopolitičkim zamislima, a ne umjesto njega.

Je li to taj antifašizam? Jesu li to ti „preci“ koje se poziva ne zaboraviti?

Hercegovački portal zato postavlja pitanje: ako međunarodno pravo još od Nürnberga prepoznaje zločinačku prirodu SS-a, a zakonodavstvo Bosne i Hercegovine zabranjuje određene oblike veličanja pravomoćno osuđenih počinitelja najtežih međunarodnih zločina, prema kojim kriterijima institucije Islamske zajednice danas javno komemoriraju osobe povezane s nacističkim vojnim i političkim strukturama?

Ovo pitanje postaje još važnije kada se usporedi postupanje pravosudnih institucija u različitim slučajevima javnog odavanja počasti povijesnim osobama.

Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine 8. listopada 2026. godine objavilo je da je Sud BiH potvrdio optužnicu protiv fra Petra (Bonifacija) Barbarića, kojeg tereti da je govorom održanim 2. studenoga 2025. godine u Čapljini veličao Slobodana Praljka, pravomoćno osuđenog za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti. Optužnica se temelji na članku 145.a stavku 6. Kaznenog zakona BiH, uvedenom Inzkovim zakonskim dopunama.

S druge strane, institucije Islamske zajednice javno su komemorirale Huseina Đozu, koji je služio kao imam u Waffen-SS diviziji „Handžar“, te Saliha Hadžialića, čiji su prijedlozi njemačkim predstavnicima o formiranju muslimanske vojne postrojbe tijekom Drugoga svjetskog rata dokumentirani u povijesnim istraživanjima.

Rijaset Islamske zajednice organizirao je okrugli stol posvećen Đozi, tadašnji reisul-ulema Husein-ef. Kavazović opisao ga je kao „velikana islamske misli i prakse“, a Gazi Husrev-begova biblioteka organizirala je komemorativni skup posvećen Salihu Hadžialiću.

Zašto je u slučaju govora fra Bonifacija Barbarića uslijedila potvrđena optužnica, dok javnost nije upoznata s usporedivim očitovanjem Tužiteljstva BiH o institucionalnom komemoriranju Đoze i Hadžialića?

Zašto su dokumentirani oblici javnog odavanja počasti u jednom slučaju predmet kaznenog postupka, dok u drugim slučajevima izostaje javno obrazloženje nadležnih institucija o tome jesu li takva komemoriranja uopće razmatrana i prema kojim kriterijima?

Hercegovački portal ne polazi od pretpostavke da su svi navedeni postupci pravno istovjetni. Upravo zato od nadležnih institucija traži jasno, javno i argumentirano objašnjenje razlika u njihovu postupanju, uključujući zakonske kriterije koji se primjenjuju na pojedine slučajeve.

Ako se Inzkov zakon primjenjuje u ime zaštite društva od veličanja ratnih zločina i njihovih počinitelja, javnost ima pravo znati gdje završava dopušteno povijesno sjećanje, gdje počinje institucionalno veličanje i vrijede li pri utvrđivanju tih granica jednaka mjerila za sve.

To je pitanje koje Hercegovački portal upućuje Tužiteljstvu Bosne i Hercegovine, ali i institucijama Islamske zajednice koje su organizirale spomenute komemoracije.

U tome je i bit izvornog novinarskog pitanja: kada se kao nasljeđe koje treba njegovati ističu pojedini ljudi, imaju li institucije koje ih komemoriraju obvezu jasno govoriti i o dokumentiranim političkim i vojnim aktivnostima tih osoba tijekom Drugoga svjetskog rata? Komemoriranje znanstvenog rada moguće je razlikovati od opravdavanja ratnih postupaka, ali ta razlika mora biti izrečena, a ne prepuštena šutnji ili selektivnoj slici prošlosti.

I upravo je to smisao dodatne dokumentacije: povijesne tvrdnje treba provjeravati, a ne raspravu o njima proglašavati nepotrebnom. Muftijstvo mostarsko, umjesto da se sadržajno očituje o dostavljenoj povijesnoj dokumentaciji, usredotočuje se na osporavanje uredničke obrade fotografija. Time, međutim, ne daje odgovor na središnje pitanje: zašto su institucije Islamske zajednice komemorirale Huseina Đozu i kako su pritom vrednovale njegovu dokumentiranu prošlost u Waffen-SS-u?

O tome postoji i javno dostupan institucionalni izvor: u zborniku koji izdaje El-Kalem uvršten je i rad Adnana Jahića „Život i borba. Husein Đozo i 13. SS divizija“. Dakle, ratna epizoda nije potpuno prešućena. No činjenica da je obrađena u zborniku sama po sebi ne odgovara na novinarsko pitanje o okviru javnog komemoriranja i pohvalama Đozi. O tome se može raspravljati samo uz povijesnu dokumentaciju, a ne bez nje.

4. Razlika između izričite tvrdnje, interpretacije i učinka usporedbe

Muftijstvo u četvrtoj točki odbacuje pozivanje uredništva na „subjektivna tumačenja“ te tvrdi da su formulacije i vizualna obrada same po sebi klevetnička konstrukcija.

Hercegovački portal ne tvrdi da čitatelj ne može steći određenu asocijaciju niti da je dovoljna upitna rečenica kako bi svaka novinarska usporedba bila neupitna. Naprotiv, priznaje da usporedbe mogu biti predmet kritike. Ali inzistira na razlikovanju triju stvari: što autor izričito tvrdi; koji zaključak čitatelj može izvesti; te što Muftijstvo tvrdi da je autor namjeravao postići.

U izvornom članku autor jasno kaže „Dedović nije Đozo“ te „Nije dokazano da Dedović svjesno slijedi Đozu“. To nisu naknadno dodana objašnjenja. Tko smatra da ostatak teksta unatoč takvim ograničenjima proizvodi neprimjerenu asocijaciju, može obrazložiti taj prigovor. No taj prigovor nije isto što i dokaz da je autor izrekao izravnu optužbu o Dedovićevoj nacističkoj pripadnosti ili da je uredništvo kasnije namjerno falsificiralo poruku.

5. O naslovu „Dedović vidi mržnju u medijima“ i pet prijava

Muftijstvo u petoj točki tvrdi da naslov relativizira zakonito podnesene prijave i svodi ih na emocije. Podsjećamo: postojanje pet prijava nije redakcijska pretpostavka, nego činjenica koju je Muftijstvo samo javno objavilo 10. rujna i ilustriralo fotografijom svojih dokumenata.

Naslov sadrži kritičku novinarsku ocjenu načina na koji Muftijstvo kvalificira medijske sadržaje i traži institucionalnu reakciju. To ne znači da mu se osporava pravo podnositi prigovore ili prijave. Podnošenje prijave jest dopušten postupak; međutim, sama prijava nije utvrđenje da je medij počinio kazneno djelo, objavio govor mržnje ili prekršio novinarski kodeks. O tome odlučuju nadležna tijela u odgovarajućem postupku.

Drugi dio naslova dodaje pitanje javnih institucionalnih mjerila u odnosu prema Huseinu Đozi. Osporavati naslov kao uredničku ocjenu legitimno je; ignorirati njegov drugi dio značilo bi izostaviti upravo povijesnu temu koju je autor postavio na početku teksta.

6. Objava cjelovitog demantija i njegova vidljivost

Muftijstvo u šestoj točki prigovara da je njegov prvi demanti bio dostupan putem PDF poveznice na kraju prvoga uredničkog očitovanja, a ne izravno u glavnom tekstu članka. Pritom treba razlikovati činjenicu objave od načina prikazivanja.

Hercegovački portal već je 13. listopada 2026. godine, uz Epizodu 1, objavio cjelovit i neizmijenjen demanti Muftijstva mostarskog od 9. listopada 2026. godine. Dokument se nalazi uz članak pod poveznicom „REAKCIJA NA TEKST“ – izvorni PDF, a dostupan je i preko objave Epizode 1.

Stoga nije točno da prvotni demanti nije stavljen na raspolaganje javnosti. Točno je da se čita kroz zaseban PDF dokument, a ne kao neprekinuti dio glavnog teksta. Prigovor na vidljivost dokumenta može se razmotriti odvojeno od netočne tvrdnje da je njegov sadržaj uskraćen. U odredbi Kodeksa za štampane i online medije BiH o demantijima koju smo razmotrili nije utvrđena izričita zabrana PDF oblika kao takvog; iz toga, međutim, ne slijedi da su svi načini prikazivanja jednako pregledni.

U ovoj Epizodi 2 donosimo sadržaj ključnih prigovora iz novog dopisa i odgovaramo redoslijedom kojim ih je Muftijstvo iznijelo. Radi neposredne provjerljivosti, cjelovit novi dopis objavljujemo i u zasebnom, proširivom prilogu na kraju članka, bez naknadnog uređivanja izvornih navoda. Time čitatelj može usporediti obje strane rasprave. Objavljivanje dopisa ne znači prihvaćanje njegovih ocjena kao točnih.

7. O najavljenim pravnim koracima i zahtjevu za uklanjanje teksta

Na kraju dopisa Muftijstvo najavljuje da će, ovisno o daljnjem postupanju uredništva, nakon 23. listopada 2026. godine zaštitu svojih prava tražiti institucionalnim i pravnim putem. Također poručuje da smatra izravnu komunikaciju s uredništvom završenom.

Hercegovački portal tu obavijest prima na znanje. Muftijstvo ima pravo koristiti zakonom predviđene mehanizme zaštite ugleda. Jednako tako, uredništvo ima obvezu provjeravati činjenice, ispravljati stvarne pogreške te pravo argumentirano odgovoriti na zahtjeve za uklanjanjem teksta i na tumačenja koja smatra neosnovanima.

Ni najava postupka ni sumnja u urednički ispravak nisu same po sebi dokaz da je ispravak nevjerodostojan ili da je autor iznio tvrdnju koju mu Muftijstvo pripisuje. O tom se pitanju moraju usporediti tekstovi, dokumenti i kontekst. Upravo je to učinjeno u ovom odgovoru.

Zaključak: ista tema prije i nakon ispravka

Novi dopis Muftijstva mostarskog ne mijenja činjenicu da je prvotni članak bio reakcija na javno priopćenje Muftijstva o pet prijava, niti mijenja činjenicu da su okrugli stol, zbornik i pohvala Huseinu Đozi bili izričito navedeni u naslovu i sadržaju od prvog dana.

Hercegovački portal priznaje da je u jednom pitanju nastala tehnička, značenjski očita nepravilnost. Pogrešku je opisao, objavio staru i novu formulaciju, ispravio dio rečenice i ostavio javnu uredničku napomenu. Prethodna i sljedeća rečenica ostale su neizmijenjene, a obje upućuju na Đozu. To je tekstualni, provjerljiv razlog zbog kojeg uredništvo odbacuje tvrdnju da je ispravkom izmislilo novu temu.

Muftijstvo se može protiviti autorovim usporedbama i vizualnoj obradi, ali povijesna dokumentacija o 13. Waffen-SS diviziji „Handžar“ ne postaje nepotrebna zato što je predmet polemike. Upravo obratno: što je pitanje osjetljivije, to je važnije razlikovati arhivski potvrđene činjenice, identifikacije koje tek treba dodatno provjeriti i naknadna tumačenja.

Novi povijesni izvori otvaraju i dodatno, posve konkretno pitanje: kako tumačiti činjenicu da je Salih Hadžialić, prema Jahićevu istraživanju zagovornik mobiliziranja desetaka tisuća vojnika za borbu protiv partizana, 2024. bio predmet službene komemoracije pod okriljem ustanova Islamske zajednice, uz poruku o nezaboravljanju predaka? Upravo zato pitanja „Je li to taj antifašizam?“ i „Jesu li to ti preci?“ u ovom članku nisu optužba protiv suvremenih vjernika, nego zahtjev da se javno memorijalno vrednovanje suoči s cjelinom ratnih činjenica.

Središnje novinarsko pitanje ostaje isto: kako institucije koje prema kritičkim medijima poduzimaju formalne korake javno vrednuju ostavštinu Huseina Đoze i njegovo služenje u Waffen-SS-u? Na to se pitanje ne odgovara pripisivanjem autoru tvrdnje da je Salem Dedović nacist, jer takvu tvrdnju autor nije iznio kao utvrđenu činjenicu.

Uredništvo Hercegovačkog portala

Prilog: cjeloviti novi dopis Muftijstva mostarskog

U nastavku je dostupan potpun prijepis dopisa Muftijstva mostarskog na koji se odnosi ova Epizoda 2. Navodi su zadržani prema dostavljenom dokumentu, uključujući ponavljanje jedne formulacije. Prilog služi neposrednoj provjeri navoda, a ne označuje uredničku suglasnost s njegovim sadržajem.

Otvorite cjelovit dopis Muftijstva mostarskog

Muftijstvo mostarsko

Poštovani,

Nakon pažljive analize Vašeg očitovanja povodom zahtjeva Muftijstva mostarskog za uklanjanje spornog sadržaja, ovim putem Vam dostavljamo naš konačni stav po ovom pitanju.

1. Neosnovani navodi o tajmingu i skretanje pažnje sa suštine problema

Navodi uredništva kojima se reakcija Muftijstva mostarskog dovodi u vezu s izborima za reisul-ulemu Islamske zajednice u BiH predstavljaju neosnovan pokušaj skretanja pažnje sa suštine problema. Izborni proces unutar Islamske zajednice u BiH i pravo na zaštitu ugleda od medijskih neistina dvije su potpuno odvojene stvari. Zahtjev Muftijstva utemeljen je na zakonu i profesionalnim standardima, a ne na bilo kakvim izbornim kalendarima ili dnevno-političkim kalkulacijama.

Reakcija je upućena isključivo s ciljem zaštite institucionalnog ugleda Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Muftijstva mostarskog i ličnog integriteta dr. Salem-ef. Dedovića od klevetničkih navoda i zlonamjernih vizualnih konstrukcija.

2. Tehnička greška ne oslobađa uredništvo profesionalne i pravne odgovornosti

Redakcija u svom očitovanju tvrdi da je pojavljivanje jedne sporne riječi u tekstu bila samo softverska i tehnička greška. Međutim, sve i da se radi o softverskoj grešci, to ni u kom slučaju ne oslobađa autora i urednika profesionalne i pravne odgovornosti i time nije riješen suštinski problem. Vjerski autoritet se i dalje zlonamjerno stavlja u isti kontekst i poređenje s Hitlerom, Himmlerom i Waffen-SS-om. Takva konstrukcija predstavlja direktno narušavanje ugleda i dostojanstva, što je nedopustivo i protiv čega ćemo poduzeti sve zakonom predviđene pravne radnje.

Redakcija u svom očitovanju tvrdi da je pojavljivanje jedne sporne riječi u tekstu bila samo softverska i tehnička greška. Međutim, sve i da se radi o softverskoj grešci, što ni u kom slučaju ne oslobađa autora i urednika profesionalne i pravne odgovornosti, time ni izbliza nije riješen suštinski problem jer je muftija Dedović zlonamjerno stavljen u isti kontekst i poređenje s Hitlerom, Himmlerom i Waffen-SS-om.

Dodatno, ponuđenom izmjenom redakcija ne vrši tehničku korekciju jedne riječi, nego piše sasvim novu rečenicu kojom nastoji plasirati neku novu poruku. Takvo naknadno kreiranje teksta ne briše primarnu štetu načinjenu ugledu i dostojanstvu muftije Dedovića, Muftijstva mostarskog i Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, niti oslobađa uredništvo odgovornosti, zbog čega ćemo poduzeti sve zakonom predviđene pravne radnje.

3. Klevetnička priroda teksta i zlonamjerna vizualna konstrukcija

Želimo Vas obavijestiti da Vaše ponuđeno obrazloženje, te žaljenje zbog navodne “nenamjerno nastale tehničke nepravilnosti”, a “koja se odnosi na jednu pogrešno oblikovanu rečenicu, a ne na sadržajnu, argumentacijsku i kontekstualnu koherentnost članka u njegovoj cjelini”, ne otklanjaju nastalu štetu po ugled dr. Salem-ef. Dedovića, Muftijstva mostarskog i Islamske zajednice u BiH.

Smatramo da je spornim tekstom i pratećom vizualnom obradom načinjena klevetnička konstrukcija kojom se savremeni vjerski autoritet neosnovano i zlonamjerno dovodi u vezu s historijskim događajima i ideologijama s kojim nema nikakvu poveznicu, a sve s ciljem diskreditacije i narušavanja ugleda i dostojanstva muftije mostarskog, ali i Islamske zajednice u cjelini u javnosti. Bez ulaska u nepotrebne historijske debate o samim fotografijama iz Drugog svjetskog rata, ukazujemo na to da grafičko spajanje i fotomontaža službenih dokumenata Muftijstva mostarskog iz 2026. godine s ratnim fotografijama stvara direktnu vizualnu i ideološku konstrukciju na štetu ugleda muftije Dedovića i Muftijstva mostarskog. Takav pristup obmanjuje javnost i direktno krši kodekse profesionalnog novinarstva.

4. Neosnovanost pozivanja na „subjektivna tumačenja” i izbjegavanje uredničke odgovornosti

Najoštrije odbacujemo pokušaj uredništva da reakciju Muftijstva mostarskog svede na „subjektivna tumačenja”, „lične dojmove” ili „pogrešno razumijevanje” teksta.

Reakcija Muftijstva ne temelji se na doživljajima ili proizvoljnim zaključcima, nego na izričito napisanim formulacijama i pratećoj fotomontaži. Kada u istoj rečenici i u istom vizualnom okviru stavite nosioca vjerske funkcije u poređenje s Hitlerom, Himmlerom, Waffen-SS-om i nacističkim simbolima, to više nije stvar individualnog tumačenja čitaoca, nego jasno definisana klevetnička konstrukcija i zlonamjeran vrijednosni sud.

Prebacivanje odgovornosti na čitaoce pod izgovorom „slobode tumačenja” predstavlja izbjegavanje uredničke i profesionalne odgovornosti.

Dodatnu dimenziju neprofesionalizma, nekorektnosti i uredničke manipulacije predstavlja i sam naslov spornog teksta („Dedović vidi mržnju u medijima…”). Ovakvom formulacijom uredništvo unaprijed nastoji relativizirati vlastite navode i imputirati kako su reakcije Muftijstva mostarskog tek produkt emocija i subjektivnog doživljaja.

5. Neosnovana relativizacija institucionalnih koraka Muftijstva mostarskog već u naslovu teksta

Dodatnu dimenziju uredničke tendencioznosti predstavlja sam naslov spornog članka („Dedović vidi mržnju u medijima…”). Ovakvom formulacijom uredništvo unaprijed nastoji relativizirati i obesmisliti zvanične prijave i prigovore koje je Muftijstvo mostarsko uputilo Vijeću za štampu i online medije BiH te Federalnoj upravi policije (FUP), imputirajući kako su ti pravni koraci tek produkt emocija, priviđanja i subjektivnog doživljaja muftije dr. Salem-ef. Dedovića.

Legitimno traženje zakonske zaštite od medijskog huškanja, stigmatizacije, diskreditacije, klevete, povrede časti i ugleda, te narušavanja međuvjerske tolerancije ne može se u naslovu cinično svoditi na to da neko „vidi mržnju”. Takvo uobličavanje naslova predstavlja svjesno nametanje obmanjujućeg okvira čitaocima s ciljem unaprijed osmišljene diskreditacije zvaničnih pravnih i institucionalnih procedura.

6. Neadekvatno plasiranje demantija i umanjivanje njegove vidljivosti

Ukazujemo i na to da postavljanje linka za priloženi pdf dokument na samom dnu stranice ne predstavlja stvarnu objavu demantija u duhu profesionalnih novinarskih standarda i Kodeksa za štampu i online medije BiH. Navod iz Vašeg teksta da objavljujete „cjelovit i neizmijenjen demanti”, dok je u stvarnosti u samom tekstu u cjelini objavljeno samo Vaše uredničko očitovanje, stvara pogrešan dojam kod čitalaca i svjesno smanjuje vidljivost reakcije Muftijstva mostarskog. Da bi pravo na odgovor bilo stvarno ostvareno, reakcija se morala nalaziti direktno u tekstu članka, na način i na poziciji koji osiguravaju jednaku vidljivost kao i sporni navodi. Redakcija je formalno tvrdila da je objavila demanti, ali ga je u stvarnosti potisnula u formu linka na dnu stranice, čime je izbjegla objavu demantija u samom tekstu, kako je traženo. Stavljanjem linka na dokument (PDF) na dnu stranice čitalac mora otvoriti poseban fajl da bi pročitao demanti, dok je sporni članak dostupan direktno i odmah.

7. Zaključni stav i obavijest o daljnjim legalnim koracima

Uredništvo u svom očitovanju u potpunosti ignoriše i prešućuje ključni razlog naše reakcije – pravno i moralno nedopustivo dovođenje muftije dr. Salem-ef. Dedovića u vezu s nacističkim ideologijama, Hitlerom, Himmlerom i Waffen-SS-om, kako u tekstu tako i na spornoj fotomontaži. Nemajući nijedan argument za takvo poređenje, redakcija težište namjerno prebacuje na tri sporedne teme: neosnovane aluzije o izbornom tajmingu, fokusiranje na navodnu softversku grešku kako bi se sakrila ogromna sadržajna kleveta, te prebacivanje krivice na čitaoce pod izgovorom „slobode tumačenja”. U suštini je riječ samo o bježanju od odgovornosti.

Muftijstvo mostarsko nema namjeru ulaziti u daljnje polemike s uredništvom Hercegovačkog portala, niti dozvoliti da se zaštita ugleda institucije Islamske zajednice, Muftijstva mostarskog i muftije mostarskog pretvori u jeftinu medijsku polemiku.

Obavještavamo Vas da ćemo po isteku roka koji ste sami naveli za završetak Vaše dodatne provjere (23. oktobar 2026. godine), a ovisno o Vašem konačnom postupanju u vezi uklanjanja cijelog teksta ili svih dijelova teksta u kojima se spominje muftija mostarski dr. Salem-ef. Dedović, koji nema nikakve veze sa nacizmom, zaštitu naših prava potražiti kroz institucionalne i legalne mehanizme.

Ovim smatramo našu direktnu komunikaciju s uredništvom po ovom pitanju okončanom.

Muftijstvo mostarsko

Trg Musala 1, 88104 Mostar

Bosna i Hercegovina

Tel/fax: +387 36 551 089

E-mail: muftijstvo.mo@gmail.com

Dokumentacijski izvori za uredničku provjeru: