Približavajući se tzv. Starom cestom prema istoimenom kupalištu na rijeci Krupi, kod Čapljine, Mario Jerkić predsjednik Ronilačkog kluba „Ardea” i ronilac Vatrogasne postrojbe Čapljina, uzgred primjećuje da – na čapljinskom području samo ako ne tragaš nećeš naći ništa zanimljivo”.
Članovi Ronilačkog kluba „Ardea” ovoga ljeta su to i potvrdili. Na prijedlog Udruge „Vojvoda don Ivan Musić” iz Ljubuškog, tragali za ostacima mosta iz osmanskog razdoblja na rijeci Krupi, gdje je počeo glasoviti Hercegovački ustanak. Potraga je uspješno završena. Stigavši na odredište, samo tridesetak metara uzvodno od kupališta, predsjednik Jerkić nam pokazuje mjesto u vodi, gdje su nađeni ostaci kamene konstrukcije:
„Na osnovu pretpostavki vrlo brzo smo u krugu od stotinjak metara našli prve kamene ploče. Kako smo išli dublje broj ploča se povećavao. Odmah drugi dan organizirali novi zaron, ovoga puta opremljeni kamerama i aparatima za podvodno snimanje. Išli smo od lokacije do lokacije i pravili zabilješke. Nije to bio baš jednostavan posao, jer vidljivost vode rijeke Krupe je samo pola metra, dok je dubina na ovom lokalitetu varljiva od jednog do pet metara. Tek kad siđete na samo dno možete snimati i slikati kamene ploče i druge ostatke”, pripovijeda predsjednik Jerkić, a zatim ističe:
„Mogu reći da nas je prizor oduševio. Masa finih ploča i kamenih blokova, nalazi se na dnu rijeke. Vidi se da je kamen obrađivan po čemu smo zaključili da se tu zaista nalazio most na kojem je kako mi kažemo, počeo Dračevski, odnosno Hercegovački ustanak. Sve smo uspjeli dokumentirati, snimiti i uslikati. Ovo je treća godina kako članovi Ronilačkog kluba „Ardea” i Vatrogasne postrojbe Čapljina, tragaju samostalno ili na nečiji poticaj. Bilo je lokacija gdje smo promašili, nismo našli ništa, ali bilo je lokacija poput ove gdje nas je nalaz obradovao. Voljeli bi i željeli, da Čapljina ima muzejski ili neki drugi prikladan prostor kako bi dio onoga što smo uslikali i dokumentirali mogli prikazati javnosti”.
-Kazali ste da je dubina vode negdje metar, a negdje pet metara, znači li to da je rijeka plića tamo gdje je više s mosta rasutog materijala?
-Vide se naslagani dijelovi neke konstrukcije, pa obrađeni blokovi, vjerojatno s rubnih dijelova mosta, a ima i nasipa. Snimke i slike pokazuju da je to slagano, tako da ima smisla. Količina ploča i blokova nas je iznenadila, jer su nam rekli da je most bio trošan. Ovdje je kupalište na koje sam dolazio kao dječak, međutim prije nisam obraćao pažnju, a sada pogledajte kamen par metra od nas, obrađen, vidi se ivičnjak. Nema dvojbi, tu se nekada nalazio most, vidi se čak i jedan ostatak nosive konstrukcije koja se nalazila u vodi.
-Kad bi bilo mogućnosti, što mislite bi li se od toga materijala, mogao rekonstruirati neki mostić?
-Nismo stručni, ali malo smo proguglali i vidjeli – ljudi od pet puta manje količine nađenih ostataka ili predmeta, stvore neku priču. Od ove priče bi se moglo puno toga razviti, ne samo most, nego i turistički lokalitet. Odlična priča, povijest stoji iza svega, samo je pitanje naše spretnosti da se to ostvari”, naglašava očito ovoljetnim otkrićem zadovoljni Mario Jerkić, predsjednik Ronilačkog kluba „Ardea” Čapljina, inače i ronilac Vatrogasne postrojbe.
Od Ilije Tomića mještanina Dračeva doznali smo da se lokalitet na kojem su otkriveni ostaci mosta zove Gaz, što će reći plitko mjesto u rijeci koje se može prijeći gaženjem. Za pretpostaviti je da bi most mogao biti izgrađen, ili obnovljen, početkom 16 stoljeća, kada i stari most u Klepcima (1517.) na rijeci Bregavi, te da su zajedno predstavljali putnu komunikaciju prema Počitelju, odnosno Mostaru. Austrougarskim zaposjedanjem BiH, novi most je izgrađen nešto sjevernije, da bi polovicom prošlog stoljeća uzvodno, bio izgrađen potpuno novi most koji je trenutačno dio prometnice M – 17., Mostar – Metković. Ostaci mosta iz osmanskog razdoblja našli su se u vodi prilikom produbljivanja korita rijeke Krupe, odnosno gradnje uzvodnih mostova.
Arthur J. Evans
Preko mosta se nije moglo jahati
Igrom slučaja mostom preko Krupe u Dračevu, prije ravno 145 godina (30. kolovoza 1875. godine) prošao je John J. Evans, engleski putopisac, kasnije svjetski priznati arheolog. Opisujući u djelu „Pješke kroz Bosnu i Hercegovinu tokom ustanka avgusta i septembra 1875. (str. 259.), Evans navodi:
„Most je jedini put za prevoz artiljerije i svega drugog snabdijevanja koje stiže na Klek, njihovo pristanište koje se nalazi prijeko, na drugoj stranih ovih brda. Pored svega most je toliko trošan da smo morali sjahati i konje pažljivo prevesti preko drvenog sklopa; čitava građevina je toliko povijena da je jedva izdržala teret jednog čovjeka i konja“. Jasno Evansu je problem bila drvena konstrukcija po kojoj se kretalo, oštećena u sukobima, a ne nosivi, kameni dio mosta.
Napisao: Dušan Musa
Radio Čapljina
