Misom zadušnicom te polaganjem vijenca i paljenjem svijeća podno spomen-ploče u subotu je obilježena 30. obljetnica stradanja Vukovaraca u Veleprometu.
Ondje su bivša JNA i srpske paravojne postrojbe još u rujnu 1991. osnovale prihvatni centar u kojem su zatvarani, mučeni i ubijani zarobljeni hrvatski branitelji i civili.
Vukovarac Mato Gombović u Velepromet je doveden zajedno 21-godišnjim sinom koji je kasnije odveden na Ovčaru sa skupinom zatočenika i tamo mu se gubi svaki trag.
O mučenjima i ubojstvima zatočenika u Veleprometu svjedočio je i Ivica Azenić koji je u Velepromet doveden 19. studenog.
“U tih dva sata, nakon što sam doveden, pred nama su, od nas 12, ubili pet osoba. Kada su doveli drugu skupinu, mi smo završili u hangaru. S jedne strane bila je smrt, strah i čuli su se jauci, dok se sa druge strane čula glazba i veselje. Mi smo tu bili samo divljač za odstrijel”, kazao je Azenić.
Za nekažnjavanje zločina krivimo DORH
Po podacima Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora, kroz Velepromet je prošlo oko 10.000 osoba, a ubijeno je više od 700 zatočenika.
“Ovo je bilo najveće stratište Vukovaru gdje su dovođeni, mučeni i ubijani vukovarski branitelji i civili. Zbog zločina počinjenih u Veleprometu podnijeli smo niz tužbi po kojima je, međutim, jako malo učinjeno, a za što krivimo Državno odvjetništvo. Ne možemo vjerovati da pored svih svjedočenja i dokaza DORH nije našao za shodno da se pokrene i procesuira zločine i zločince”, kazao je predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora Danijel Rehak.
Poručio je tužiteljima u DORH-u neka pročitaju razgovor koji je s vojnim tužiteljem u Srbiji u Expressu objavio novinar Hrvoje Zovko, a koji otvoreno govori što se sve događalo u Vukovaru.
“Mislim da bi to bio jedan od koraka da DORH vidi na koji način i kako treba da se radi”, poručio je Rehak.
Među brojnim Vukovarcima koji su došli odati počast stradalima u Veleprometu bio je i vukovarski gradonačelnik Ivan Penava.
Vukovarci će se u subotu prisjetiti i žrtava Ovčare.
Na tamošnjem poljoprivrednom dobru 20. studenoga 1991. ubijeno je 200 ranjenika i civila odvedenih iz vukovarske bolnice, zajedno s još pedesetak osoba za čijom sudbinom se još uvijek traga, prenosi Hina.
Smrt je vrebala svaki trenutak, iz sekunde u sekundu koje su se činile kao vječnost
Svakovrsna poniženja, nezamisliva mučenja i ubojstava Vukovaraca osobito su se očitovala u brojnim logorima koje je država Srbija osnovala za hrvatske civile i vojnike u okupiranim dijelovima Hrvatske i u samoj Srbiji. Begejci, Stajićevo, Niš, Srijemska Mitrovica, Šid, VIZ Beograd bili su samo neki od logora na tlu države Srbije.
U svakom aspektu svog djelovanja ti logori su podsjećali na (ne)davno zaboravljena mučilišta nacističkih logora i komunističkih gulaga. Ako postoji nešto što se zove pakao na zemlji, to su upravo bili logori dvaju najvećih zala ljudske povijesti – nacizma i komunizma.
A srbijanski logori su imali uzor i nadahnuće upravo u njima.
HERCEGOVAČKI PORTAL
