13. PROSINCA – Sveta LUCIJA, djevica i mučenica (286.-304.).Točan nadnevak Lucijinog rođjenja je nepoznat, ali se drži da je bilo oko 286.g. Rođjena je u kršćanskoj obitelji u Sirakuzi, Sicilija (Italija) u kojoj je u to vrijeme cvjetala grčka kolonija, ali bilo je i trgovačko važno srediste Sicilije.
Kao simbol obnove života i plodnosti, milijuni ljudi diljem svijeta svake godine na blagdan svete Lucije siju božićnu pšenicu. Prema narodnom vjerovanju, ovisno o izgledu iznikle pšenice, odnosno njezinoj gustoći i boji, u idućoj godini bit će bolja ili lošija žetva.
Još kao dijete obećala je dragom Bogu djevičanstvo. Majka Eutihija, ni ne znajući za to, htjede Luciju udati. No, kad je majka teško oboljela, otiđjoše obje na grob sv. Agate u Kataniju. Tu je majka čudesno ozdravila i svojoj Luciji dopustila da se slobodno posveti Bogu u djevičanskom životu.
Poganski mladić, koji je zaprosio Luciju bio je stoga kivan pa ju prijavi povjerenicima cara Dioklecijana, progonitelja kršćana. Kada su ti saznali da je Lucija kršćanka, zatvoriše je u tamnicu i izvrgoše mukama, kako bi se odrekla Krista. Ništa im nije uspjelo. Stoga joj na kraju odrubiše glavu god. 304.
Kršćani su je dolično sahranili i počeli častiti kao svetu mučenicu. Kad je kršćanima zajamčena sloboda, sagradiše joj nad grobom baziliku. Njezino neraspadnuto tijelo je kasnije po zapovijedi bizantskog cara preneseno u Carigrad, a tada opet u Veneciju, gdje se i danas nalazi i časti.
Sirakuza je bila kršćanski grad kojeg je na kršćanstvo obratio biskup sv. Marcijan, kojeg je onamo poslao osobno sv. Petar. Taj je grad pružio i gostoprimstvo sv. Pavlu na njegovom putu za Rim, sto je potvrđeno i u Djelima apostolskim. Kristovo naučavanje, unatoč mnogim progonima, bilo je vrsto ukorijenjeno i u vrijeme rođenja sv. Lucije. Kršćanska zajednica je bila brojna s nizom crkava i katakombi.
Prema vjerovanju obitelj naše svetice je bila plemenitog i bogatog roda. Pouzdano se zna da joj je otac umro kad je imala 5 godina, a da joj se majka zvala Eutihija. Ime oca je vjerojatno bilo Lucije, jer je prema rimskom običaju, prva kći dobivala očevo ime. Sudeći prema imenu Lucija, koje je tipično kršćansko ime, njezini su roditelji bili kršćani. Ime Lucija je nadahnuto riječima sv. Pavla “ti si dijete svjetla”, jer je Lucija svjetlo.
Pod budnim okom svoje majke Lucija je izrasla u lijepu i dobru djevojku čije je ponašanje bilo umjereno i pristojno, te joj je majka razmišljala o sretnoj udaji. Međutim Lucija je imala druge planove, u potpunoj je tajnosti položila zavjet djevičanstva i time se zauvijek posvetila Gospodinu. Tek se zbog niza slučajnih događaja saznalo za njezinu posvetu.
U obližnjem gradu Kataniji svake su godine skupine hodočasnika dolazile počastiti tijelo djevice i mučenice sv. Agate koja je umrla zbog vjere 251.g. za vrijeme Decijevog progona. Čudesa koja su se događala na njezinom grobu bila su poznata na cijeloj Siciliji.
5. veljače 301.g., na spomendan svetice među hodočasnicima bile su Lucija i njezina majka. Vise od 40 godina Lucijina je majka patila od ozbiljnog krvarenja za koje nije bilo lijeka, a ni pomoći. Snažna vjera Eutihije potaknula ju je da povjeruje u svoje izliječenje, a Lucija je polagala veliku nadu u čudotvorni zagovor sv. Agate. Žena iz Evandjelja je izliječena samo doticanjem Gospodinove odjece, stoga je Lucija predložila majci neka dotakne grob svetice.
Uvečer, kada su svi napustili crkvu, dvije su žene molile izliječenje kod groba. Tijekom molitve zaspale su u sjeni crkve tvrdim snom. U svom snu Lucija je vidjela čete i čete Anđela koji su okruživali djevicu sv. Agatu koja joj se smijesola i govorila: “LUCIJA, DJEVICE GOSPODINOVA, ZASTO OD MENE TRAZIS ONO STO MOZES I SAMA UCINITI. TVOJA JE VJERA POMOGLA U IZLIJECENJU TVOJE MAJKE.”
Kad se Lucija probudila, ispričala je majci o svom viđenju i utješnim riječima sv. Agate. Majka je bila zdrava. To je bio trenutak kada je rekla majci o svom zavjetu čistoće. Majka se nije ni na trenutak usprotivila već joj je obećala svu svoju ostavštinu poslije smrti. Lucija, koja nije pokazivala zanimanje za zemaljska dobra, predložila je majci da razdijeli svojinu siromasima. Obično je takav potez potvrđivao da je netko kršćanin, jer su samo Kristovi sljedbenici mogli razdijeliti bogatstvo siromasima.
Na taj način je razmišljao i mladić kojeg je zanimalo Lucijino imanje i koji se stoga želio njome oženiti. Raspitivao se kod Lucijine majke zašto Lucija želi prodati sve svoje dragocjenosti i radi čega želi dijeliti siromašnima, udovicama i sljedbenicima Kristovim. Eutihija mu je dala neodređen odgovor koji ga je privremeno smirio, međutim, kasnije je potvrdio svoje sumnje da Lucija pripada kršćanskoj zajednici. Ljut, jer je Lucija odbila ženidbu, odlučio ju je prijaviti mjesnim vlastima kako bi bila kaznjena prema carskim odredbama.
U to vrijeme kršćanima je bilo iznimno teško. Car Dioklecijan je u pokusaju obnove Rimskog carstva uveo različite ekonomske i administrativne reforme. U tom pothvatu velik je naglasak dan vjerskim obnovama u kojima je potican patriotizam i vjera u carstvo. Iskorištavajući razne okolnosti 24. veljače 303.g., donio je odredbe o progonu kršćana.
U to vrijeme namjesnik Sirakuze bio je Paskazije. Kad je Lucija dovedena preda nj pod optužbom da je kršćanka, naredio joj je da zrtvuje bogovima. Lucija mu je odgovorila: “Vi se pridržavate carevih pravila kao sto ja stujem zakone svoga Boga, dok se vi bojite zakona svoga gospodara, ja svoga Boga obožavam. Kako vi ne želite izgubiti njegovo poštovanje, tako ni ja ne mogu izdati svoga Boga. Budući da vi pokušavate ugoditi caru, a ja svom Bogu, vi učinite sto je najbolje, a ja ću postupiti prema svojoj savjesti”.
Paskazije odbrusi: “Prestani se prepirati, ideš na mučenje.” Lucija odgovori: “Nemoguće je utišati Gospodinova učenje!” Paskazije upita: “Zar si ti Bog?” Lucija odgovori: “Ja sam službenica vječnog Boga koji je rekao: ‘kad budete stajali pred kraljevima ne brinite se sto ćete i kako reci, jer ne govorite vi već Duh Sveti u vama.’” Paskazije reče: “Znaci u tebi je Sveti Duh?” Lucija mu odgovori: “Oni koji žive čisto i ponizno hramovi su Božji i Duh Sveti u njima prebiva.”
Suočen s nepokoljebivošću svetice, Paskazije je okupio svoju rulju kako bi prisilili Luciju da mu se pokori. Međutim, svi njegovi pokušaji bili su beskorisni, ni vojnici ni par volova nisu je uspjeli pomaknuti s mjesta na kojem je stajala čvrsta kao stijena.
Svi ti zadivljujući događaji Paskazijevim ocima su izgledali kao čarobnjačka vještina. Zbog toga je naredio pravljenje lomače, sto je bilo uobičajeno za osumničene vještice. Doneseno drvo, ugalj i ulje bilo je naloženo oko svetice. Zapalila se velika vatra koja Luciju nije ni dotakla. Okružena plamenom doviknula je: “Molit ću se Gospodinu da me ova vatra ne opeče”. Paskazije nije mogao suzdržati gnjev. Kako bi ga poštedjeli ismijavanja, njegovi su prijatelji povukli Luciju iz vatre i pripremili je za smaknuće mačem.
Lucija je shvatila da je došao trenutak kada je trebala posvjedočiti za Krista mučeništvom. Kleknula je kako bi primila smrtonosni udarac. No, prije smaknuća željela je govoriti mnoštvu koje se okupilo oko nje. Prorekla je kako će progon kršćana nestati s padom cara Dioklecijana, a Crkva će zadobiti svoj mir. Prorekla je također, kako ce nju zauvijek častiti na isti način kako se časti sv. Agata u obližnjoj Kataniji.
Kad je završila s govorom odrubljena joj je glava, sačuvala je svoje djevičanstvo mučenistvom. Prema tradiciji to se dogodilo 13. prosinca 304. godine.
Tijelo joj je pokopano u katakombama koje su uskoro postale čuvene privlačeći mnogobrojne vjernike, koji su njezinim zagovorom dobili milosti. Početkom V.st. svetica je bila iznimno popularna, te je vrlo rano iznad njezinog groba podignuta bazilika.
Pobožnost se proširila izvan Sicilije pa je ve papa Sv. Grgur (+604.), uveo njezino ime u misni kanon. U Italiji joj je bilo posvećeno oko 20 crkava, a pobožnost se proširila i do Engleske. Nakon velikih otkrića posebno je štovana u Južnoj Americi.
U pučkoj pobožnosti njezin životopis je doživio određene izmjene, te se je proširilo vjerovanje da je sveta Lucija sama sebi izvadila oci i poslala ih na srebrnom pladnju mladicu koji je bio zanesen njezinom čudesnom ljepotom. Postoji pak i drugo vjerovanje po kojem je Lucija poslala svoje oci samom Paskaziju, a vid joj je povratio Sv. Rafael Arkanđeo spustivši se s Neba.
Do tih je izmjena vjerojatno došlo zbog tumačenja imena Lucija koje znaci SVJETLO.
Stoga je Lucija proglašena ZASTITNICOM: OBOLJELIH NA OCI.
Tijelo sv. Lucije vise stoljeća ostalo je u Sirakuzi. Za vrijeme arapske provale na Siciliju 878.g., tijelo je sakriveno na sigurno mjesto. Pod vodstvom Bizantskog cara 1040.g. Sirakuza je oslobođena od Arapa, a kao nagrada traženo je tijelo sv. Lucije, koje je tada preneseno u Carigrad. Godine 1204. Venecijanci su u žestokoj bici osvojili Carigrad, i neraspadnuto tijelo svetice odnijeli sa sobom u Veneciju.
Od 13. prosinca 1981.god., relikvije Sv. Lucije izlazu se javno na čašćenje.
MOLITVA SV. LUCIJI ZA ONE KOJI IMAJU NEVOLJE S OCIMA
O Sveta Lucijo, čije ime znaci svjetlost, pun-a pouzdanja dolazim preda te tražeci svetu svjetlost koja će mi vratiti oprez u izbjegavanju putova grijeha i tame zabluda
Pomoću tvoga milosnog zagovora, molim te za milost (reci potrebu) i očuvanje svjetla u mojim očima, kako bih ga uvijek koristio/la u skladu s Božjom voljom, a da ne ozijedim svoju dušu.
Dopusti, o blagoslovljena Lucijo, da poslije iskazanog divljenja i hvale za tvoju moćnu zaštitu na zemlji uzmognemo se na kraju pridružiti k tebi u raju vječne svjetlosti božanskog Janjeta, tvoga milostivog zaručnika Isus Krista.
Amen.
Od srca slavljenicima imena; Lucija, Lucika, Luca, Lusy, Lucijano. Lucije, Jasna, Svjetlana ……Sretan i blagoslovljen imendan. Neka nam njeno svjetlo vjere u Isusa Krista uvijek sjaji u našim i vašim srcima, te da nas zagovor Sv. Lucije uvijek prati, kao i onih vjernika koji je slave kao svoju zaštitnicu i zagovornicu i imenjakinju!!!!
Hercegovački portal
