”Ujedinio je cijelu Hrvatsku” Danas se opraštamo od Miroslava Ćire Blaževića, koji je preminuo prije točno tjedan dana.
U ime generacije Vatrenih iz 1998. govorio je Igor Štimac
”Ćiro je imenovan izbornikom, a mene prati iščekivanje kakav će biti susret s njim. S osmijehom toplim veli ‘Dobrodošao sine’. Rukujemo se, a stisak ruke se pojačava. Izraz lica postaje ozbiljniji, unosi mi se u lice: ‘Kažu mi da si zajeban lik, da se te pripazim’.
Gotovo tepajući nastavlja: ‘Bit će ti moj pozitivni lider na terenu ili te neće biti’.
Deset sekundi mu je trebalo me da osvoji, da ga pratim, slijedim, ma što god rekao, tražio. Vjerovali smo mu toliko i ono kada je lagao. Kada smo znali da laže. Ona topla bosanska duša, šarm, švicarska preciznost i gospoština. Maniri, sve je to krasilo našeg šefa.
Imao sam sreće da sam iskoristio priliku dovesti ga u naš Hajduk. Svi su se pitali kako će to izgledati, njemu je svaki dan bio akcija. Šef se svako jutro naoružao smiješkom i naredio mi: ‘Idemo među raju, sine.’
Nije se nikad umorio rukovati, pozdravljati se s bilo kim. Fotografirati se s bilo kim. Topla riječ za svakoga, osmijeh za svakoga, pa i one koje bi s distance dobacili nešto neumjesno. Bio je u stanju otopiti bilo koju santu leda. Falit će silno, naravno, trebamo slaviti njegov život, uspjehe. Leticu je podigao jako visoko, a u ime njegovih sina oprostit ću se stihovima koje je posvetio svojoj majci
‘Ne znam da li se daleko ili blizu, ali ja idem na počinak s tobom i s tobom se budim. Ti si uvijek u srcu mom, a onda kad me nostalgija uhvatilo tijelo u grč. Ti si u srcu mom.’
U ime Dinamove generacije 1982. govorio je Marijan Vlak
”Teško je u ovim trenucima dočarati ulogu našeg trenera kako u nogometnom, tako i u ljudskom smislu. Njegov dolazak bio je prekretnica a sve nas, za Dinamo, klub, za njega. Formirali smo cjelinu koja je doživjela svoj vrhunac 1982. bili su to temelji na kojima smo gradili. Ponosan sam što vam se mogu obratiti u ime njegovih sinova, kako nas je zvao. Pamtimo ga kao sjajnog govornika, na svoj specifičan i konkretan način znao prenijeti svoja razmišljanja i emocije.
Njihov šarm je bio poseban. Bio je veliki autoritet, inzistirao je na redu i disciplini- Kodas ne postojao određeni strah prema šefu. U startu je nametnuo kriterije i pokazao ozbiljnost. U momčad je unio posebnu energiju i podigao nas do neslućenih visina. Kreirao je neku novu priču, Oko Dinama se rasplamsala euforija. Ljudi su dolazi na utakmice s puno veselja, entuzijazmom. Nama igračima je to bio snažan poticaj da na terenu pružimo više nego što možemo. Probijali smo granice vlastitih mogućnosti.
Marko Mlinarić je postao pokretač i duša Dinama a Ćiro ga je dodatno podignuo tvrdeći da je on Dinamov Maradona. Nakon povratka s turneje, kazao je Sinovi moji, sada sam shvatio da imamo momčad za naslov prvaka. Trgnuo nas je iz svojevrsne letargije. Na toj turneji sam vratio samopouzdanje, pružio mi je puno povjerenje, a uz takvu potporu želiš pružiti više.
U trenerskom smislu je bio avangarda. Mi nismo išli u veliku taktičku širinu, već smo koristili 3,4 varijante koje smo doveli do savršenstva. Tako smo zabijali puno golova, njegovi treninzi su bili u jednom dahu. Trajali su oko 60 do 75 minuta, ali u jednom intenzitetu. U punom gasu, nije se moglo dogoditi da malo popričamo, odmorimo. Dinamo je 1982. godine gajio totalni nogomet, igru na cijelom prostoru, a to nije bilo moguće provesti bez discipline. Ponosan sam što sam sudjelovao u njegova tri mandata u klubu. Posebno sam počašćen što sam bio u stožeru hrvatske nogometne reprezentacije.”
Zorislav Srebrić ispričao je neke anegdote o Ćiri
”Obitelji Blažević dugujemo dodatnu zahvalnost što je bila njegovo uporište da postane istinski pravi, da dođe u status trenera svih trenera. Na odlasku iz Dinama 1994. rekao mi je ‘Sine, nemoj žuriti’, rekao sam mu: ‘Moram ići, čekam vas u Hrvatskom nogometnom savezu’.
1993. – Kup prvaka, prvak Farskih otoka – Dinamo. Kada je Dinamo krenuo na put, bili su loši vremenski uvjeti za slijetanje. Avion se morao vratiti u Škotsku zbog loših vremenskih uvjeta. Tamo su prenoćili, avion se ponovno približio aerodromu, vremenske prilike su bile loše. Spasitelj u toj situaciji je bio Ćiro, koji je zagrmio: ‘Spuštaj se!’ Utakmica je bila odigrana, Dinamo je pobijedio i nije bilo problema.
Pripreme za SP u Poreču. Čuveni golgeter Davor Šuker bio je član Seville, otamo je došlo pismo da dođe odigrati ključnu utakmicu za ostanak u ligi. To se teško odobrava igračima da odu sa završnih priprema. Davor je otišao, odlično igrao, Sevilla je ostala u prvoj ligi, a Ćirina sposobnost je bila da uđe u svojevrstan rizik i da to ima pozitivne posljedice.”
”Otišao je maestro koji je s plavim i vatrenim orkestrom stvarao sjajne simfonije”, rekao je predsjednik Dinama Mirko Barišić, koji je nabrojio sve uspjehe koje je ostvario s Dinamom i Vatrenima.
”Ujedinio je cijelu Hrvatsku. Ćiro je značajna ličnost za hrvatski nogomet i za hrvatsku državu. Dinamova 82. godina bila je ključna za podizanje hrvatskog samopouzdanja u bivšoj državi, kao i osvajanje bronce na Svjetskom prvenstvu 1998.”, rekao je prvi od govornika, predsjednik HNS-a Marijan Kustić.
Uz Ćirin lijes tijekom pogreba izmjenjivale se počasne straže sačinjene od bivših suradnika, igrača, kolega trenera, novinara… Također, vidjet ćemo i djecu koja će nositi dresove svih klubova koje je Ćiro trenirao.
Lijes će biti izložen od 12 sati, a obred će početi u 14 sati.
