Obilježeno 30 godina od zatvaranja zloglasnog logora u kojem je tzv. Armija BiH zatočila Hrvate.
– Bivši hrvatski logoraši u Muzeju u Jablanici u sjevernom dijelu Hercegovine ocijenili su u petak kako pravda nije zadovoljena niti 30 godina od zatvaranja toga zloglasnog logora budući najviši bošnjački dužnosnici zaduženi za njegovu uspostavu nisu kazneno odgovarali.
Gotovo godinu dana bošnjačke vlasti držale su zatočenim oko 900 Hrvata u prostorijama Muzeja posvećenog bitki na Neretvi u 2. svjetskom ratu u Jablanici. Taj logor su hrvatski zarobljenici opisivali kao jedan od onih s najlošijim uvjetima. Ubijeno je ili preminulo osmero Hrvata.
Najmlađi logoraš imao je samo 28 dana, beba iz mjesta Doljana Gabrijel Jurić, a najstariji je imao 81 godinu, slijepi starac Mato Marjanović.
Hrvatski logoraši su dogovorom hrvatskih i bošnjačkih vlasti razmijenjeni 1. ožujka 1994. godine.
U Jablanici su predstavnici žrtava položili vijenac i zapalili svijeće. Predsjednik Hrvatske udruge logoraša Hercegovačko-neretvanske županije Željko Mikulić ocijenio je kako ni 30 godina nakon brojnih zločina nad Hrvatima nema pravde. “Nema nažalost zapovjedne odgovornosti za uspostavu ovoga logora i mizerne su kazne, a nalogodavci, politički vrh i ratno predsjedništvo u Jablanici nije odgovaralo. Pravda nije ispunjena i ostaje ljaga na sudstvu i tužiteljstvu”, rekao je Mikulić za medije.
Marinko Ljoljo jedan od onih koji je punih jedanaest mjeseci proveo u ovome logoru. Naveo je kako su u tome razdoblju bošnjačke ratne civilne i vojne vlasti Armije BiH počinile zločine protiv čovječnosti, što uključuje ubojstva, premlaćivanja, zlostavljanja, silovanja.
“Za ovaj logor vođene su istražne radnje i suđeno je dvjema osobama, koje su i osuđene na godinu i pet godina zatvora. Zašto nisu organizatori i zašto nije više osoba procesuirano, razlozi se mogu navesti: nemar, politikantstvo i nebriga”, rekao je ovaj bivši logoraš.
Za zločine u logoru Muzeju Jablanica osuđen je stražar Mirsad Tabaković, koji je dobio pet godina zatvora, dok je dozapovjednik postrojbe Zulfikar Armije BiH Nihad Bojadžić osuđen na kaznu zatvora od godinu dana.
LOGOR “MUZEJ” JABLANICA
Logor Muzej u Jablanici bio je jedan od 331 zatvoreničkog logora pod upravom Muslimana-Bošnjaka tijekom bošnjačko-hrvatskog sukoba, kroz koje je prema službenim podatcima prošlo 14.450 Hrvata od čega više od 10.000 civila te oko 4.000 pripadnika Hrvatsko Vijeće Obrane – HVO.
Logor “Muzej” osnovalo je ratno Predsjedništvo općine Jablanica 15. travnja 1993. godine kada su uhićeni i u logor dovedeni prvi Hrvati bez ikakva obrazloženja o razlozima zatvaranja.
Nakon toga, točnije 10. svibnja 1993. godine, nakon napada tzv. Armije BiH na hrvatsko selo Grabovicu, u logor su dovedeni zarobljeni pripadnici HVO-a.
Također, napadom tzv. Armije BiH na selo Doljane 28. srpnja 1993. godine prisilno je i protupravno u logor dovedeno više od 150 civila iz tog sela. U toj skupini dovedena je i najmlađa osoba u logor, dijete starosti 28 dana, te više od 60 djece mlađe od 14 godina i veći broj starijih osoba.. U logoru su na najgrublji način kršene Ženevske konvencije. Odvođenja logoraša na prisilni rad na prvu crtu bojišnice, namjerna ubojstva logoraša, njihovo premlaćivanje, silovanje i drugi nečovječni postupci bili su dio svakodnevice.
Logor je konačno raspušten 1. ožujka 1994. godine posredstvom Međunarodnog crvenog križa.
Nažalost, ni nakon 25 godina od raspuštanja logora Tužiteljstvo BiH nije podiglo ni jednu optužnicu protiv odgovornih osoba za formiranje logora.
To jasno govori kakav je odnos bh. pravosuđa prema hrvatskim logorašima i kako nemaju sve žrtve isti status pred pravosudnim tijelima države.
Štoviše, Tužiteljstvo BiH već godinama radi na kampanji da logore tzv. Armije BiH proglasi sabirnim centrima, odnosno promijeni povijesne činjenice da je ova vojna organizacija, uz potporu tadašnjeg bošnjačkog političkog vrha, imala stotine logora u kojima su mučeni i ubijani deseci Srba i Hrvata.
Najbolji primjer negiranja zločina je presuda Nihadu Bojadžiću koji je osuđen za zločine u logoru “Muzej”, ali za te zločine nije dobio ni dana zatvora. Zatvorsku kaznu koju je dobio služi za zločine u selu Trusina.
Bivši predsjednik Ratnog predsjedništva općina Konjic, Jablanica i Prozor dr. Safet Ćibo (prema svjedočenjima mnogih, među njima i predsjednika Hrvatske udruge logoraša Domovinskoga rata u BiH Mirka Zelenike, uz Sefera Halilovića i Zulfikara Ališpagu Zuku, najodgovornijega za logore za Hrvate u sjevernoj Hercegovini), ‘odgovorno tvrdi da logora u Konjicu i Jablanici nije bilo, a da se u Doljanima nije dogodio zločin nad Hrvatima’. S druge strane, Ćibo ističe ‘činjenica je da su postojali logori Herceg Bosne’.
Ćibu kao odgovornu osobu za formiranje logora jednoglasno, kako piše Avaz, spominju hrvatska udruženja, ali i odvjetnik Duško Tomić, koji brani osumnjičenog Enesa Maksumića te mediji u RS-u.
– Na području sjeverne Hercegovine, u Konjicu i Jablanici bilo je više od 40 logora za Hrvate. Bolje reći, bila je to čitava mreža logora koju su osnovali projektanti akcije Neretva ’93. u koordinaciji s tadašnjom lokalnom vlasti. A ti projektanti, ujedno i najodgovorniji za zločine nad Hrvatima na tom području su Sefer Halilović, čelni čovjek, zadužen da provede akciju, Zulfikar Ališpago Zuka, operativno-vojna podrška toj akciji i predsjednik ratnog Predsjedništva u Konjicu i Jablanici dr. Safet Ćibo, kojeg je tadašnje Predsjedništvo RBiH postavilo umjesto legalno izabranih dr. Rusmira Hadžihuseinovića u Konjicu i Nijaza Ivkovića u Jablanici – kazao je Zelenika.
Zelenika, koji je i sam osjetio svu torturu logora Armije RBiH iz kojeg je pušten 1. travnja 1994. godine (u logorima je proveo 10 i pol mjeseci, od kojih u Muzeju u jablanici 4,5 mjeseci), istaknuo je kako su dva središnja logora bili onaj u Sportskoj dvorani Musala u Konjicu te u Muzeju u Jablanici.
U premlaćivanju zatočenika po vlastitom priznanju sudjelovao je Enes Maksumić Čađo.
Bivši predsjednik Ratnog predsjedništva općina Konjic, Jablanica i Prozor dr. Safet Ćibo, danas je zaposlen kao kirurg na Odjelu ortopedije KCU-a u Sarajevu.
Nihad Bojadžić je proglašen krivim da je skupa s drugim vojnikom Armije BiH počinio silovanje 1993. godine i za to mu je izrečena kazna zatvora od šest godina.
Presudom je po devet točaka optužnice proglašen krivim za nečovječno postupanje, maltretiranje i zlostavljanje ratnih zarobljenika pripadnika Hrvatskog vijeća obrane u Jablanici i za to mu je izrečena kazna od pet godina zatvora.
Apelacijsko vijeće je Bojadžiću za ova dva djela izreklo jedinstvenu kaznu od deset godina zatvora. S obzirom na to da je Bojadžić u drugom predmetu osuđen na 15 godina zatvora zbog zločina počinjenih u selu Trusina kod Konjica 1993. godine, za zločine u Jablanici i Trusini izrečena mu je jedinstvena kazna od 15 godina zatvora.
