Svetog Iliju slavimo 20. srpnja. Njegovo ime na hebrejskom znači ‘Jahve je moj Bog’, a za tu se istinu prorok Ilija cijeli svoj život i borio.
Biskup dubrovački i apostolski upravitelj Trebinjske biskupije Vinko Čubranić dekretom 1. lipnja 1863. godine osnovao je novu župu sa sjedištem u Stocu, i stavio je pod zaštitu sv. Ilije Proroka, a župa se sastojala od dijela župe sv. Mihovila sa sjedištem u Prenju i od dijela župe Bezgrješnog Začeća Blažene Djevice Marije u Donjem Hrasnu.
Ilija je bio rodom iz Tišbe, pa se naziva i Tišbijac. Živio je i djelovao u Sjevernom ili Izraelskom kraljevstvu u IX. stoljeću prije Krista u vrijeme kraljevanja Ahaba i Ohozije. Borbu s bezbožnim Ahabom i njegovom ženom Jezabelom sam prorok Ilija najbolje izriče nalazeći se na Božijoj gori Horebu.
Na Jahvin upit zašto je tamo došao, prorok odgovara: ‘Revnovao sam gorljivo za Jahvu, Boga nad vojskama, jer su sinovi Izraelovi napustili Tvoj Savez, srušili tvoje žrtvenike i pobili mačem tvoje proroke. Ostao sam sam, a oni traže da i meni uzmu život’ (1 Kr 19,10).
Tajanstveni je Ilijin završetak u Drugoj knjizi Kraljeva opisan ovako: ‘Evo što se dogodilo kad je Jahve uznio Iliju na nebo u vihoru. Ilija i Elizej pošli su iz Gilgala. I reče Ilija Elizeju: ‘Ostani ovdje, jer me Jahve šalje do Betela’. Elizej odgovori: ‘Života mi Jahvina i tvoga: ja te neću ostaviti!’ I siđoše do Betela. A proročki sinovi koji su boravili u Betelu, iziđoše Elizeju u susret i rekoše mu: ‘Znaš li da će danas Jahve uzeti tvoga gospodara iznad tvoje glave?’. On reče: ‘I ja to znam; tiho!’.
Ilija mu reče: ‘Elizeju! Ostani ipak ovdje, jer me Jahve šalje do Jerihona’. Ali on odgovori: ‘Života mi Jahvina i tvoga: ja te neću ostaviti!’ I uđoše u Jerihon. Proročki sinovi, koji su živjeli u Jerihonu, priđoše Elizeju i rekoše mu: ‘Znaš li da će danas Jahve uzeti tvoga gospodara iznad tvoje glave?’. On reče: ‘I ja to znam; tiho!’. Ilija mu reče: ‘Elizeju! Ostani ipak ovdje, jer me Jahve šalje do Jordana’. Ali on odgovori: ‘Života mi Jahvina i tvoga: ja te neću ostaviti!’ I tako pođoše obojica.
Pođe i pedeset proročkih sinova i zaustavi se podalje, dok su se njih dvojica zadržala na obali Jordana. Tada Ilija uze svoj ogrtač, smota ga i udari njime po vodi, a voda se razdijeli na suhu. A kad prijeđoše, Ilija će Elizeju: ‘Traži što da ti još učinim, prije nego što budem uznesen ispred tebe?’ A Elizej odgovori: ‘Neka mi u dio padne obilje tvoga duha!’ Ilija odgovori: ‘Mnogo tražiš: ako me budeš vidio, kad budem uznesen ispred tebe, bit će ti tako; ako pak ne budeš vidio, neće biti’.
I dok su tako išli i razgovarali se, gle: ognjena kola i ognjeni konji stadoše među njih, i Ilija u vihoru uziđe na nebo. Elizej je gledao i vikao: ‘Oče moj, oče moj! Kola Izraelova i konjanici njegovi!’ I više ga nije vidio. Uze tada svoje haljine i razdera ih nadvoje. I podiže Ilijin plašt, koji bijaše pao s njega, te se vrati i zaustavi se na obali Jordana. Uze onda Ilijin plašt i udari po vodi govoreći: ‘Gdje je Jahve, Bog Ilijin?’ I kad udari po vodi, ona se razdijeli na dvije strane, i Elizej prijeđe!’ (2 Kr 2,1-14).
Iz toga opisa staro je židovsko vjerovanje izvuklo zaključak da će se Ilija još jedanput pojaviti na zemlji prije ‘velikog Jahvina dana’. Neki sveti Oci i crkveni pisci misle pak da će to biti prije drugog dolaska Mesije, tj. prije sudnjega dana. Židovski povjesničar Josip Flavije u IX. knjizi svojih Židovskih starina ovako opisuje Ilijin završetak: ‘Ilija je isčeznuo između ljudi i nitko sve do danas ništa ne zna o njegovoj smrti!’
U slavenskom pučkom vjerovanju, što je prisutno i u našim krajevima, Ilija zapovijeda gromovima i kiši, pa se čak naziva ‘Ilija gromovnik’. Daleko je vrjednije od toga shvaćanja pogled na velikog starozavjetnog proroka u duhu onoga što nam o njemu govori Božija objava.
Danas slavimo u Bosni, Hercegovini mnogo štovanog sveca. On je i glavni zaštitnik Bosne i Hercegovine.
