Prošao je i famozni 17. lipnja – dan do kojeg su, prema dogovoru ključnih političkih subjekata u Bosni i Hercegovini s međunarodnom zajednicom, trebale biti usuglašene izmjene izbornog zakona BiH.
Naime, nakon potpisivanja tzv. Mostarskog sporazuma, koji je usuglašen između HDZ-a i SDA kako bi se u tom gradu nakon 12 godina održali lokalni izbori, između dviju stranaka dogovoreno je kako će se do 17. lipnja ove godine usuglasiti izmjene izbornog zakona kako bi se idući opći izbori mogli organizirati s izmijenjenim izbornim zakonom u skladu s presudama Ustavnog suda BiH i Europskog suda za ljudska prava, piše Dnevno.hr.
No unatoč silnim naporima, pogotovo Veleposlanstva SAD-a i izaslanstva Europske unije u BiH, usuglašavanje stavova o izmjenama ključnog izbornog dokumenta još nije ni blizu. Razvoj događaja vezanih uz usuglašavanje izbornog zakona izazvao je bojazan u međunarodnoj zajednici kako se s izmjenama namjerno odugovlači kako bi se problem prebacio u sljedeću godinu koja je izborna i u kojoj, u pravilu, nema izmjena izbornog zakonodavstva. Sve je to potaknulo Johana Sattlera, voditelja izaslanstva Europske unije u BiH, da izjavi kako se predstojeći izbori neće moći održati bez izmjena izbornog zakona.
To je bila i dosad najsnažnija poruka svim onim snagama, ponajprije bošnjačkima, koje su opstruirale i odugovlačile s izmjenama izbornog zakonodavstva. Nije nikakva tajna kako je u bošnjačkom političkom vrhu postojao plan da se priča o izmjenama izbornog zakonodavstva maksimalno razvuče te da se uđe u izbornu godinu s postojećim izbornim zakonom.
Plan je bio ponovno glasovima Bošnjaka izabrati hrvatskog člana Predsjedništva BiH, ali ovaj put osvojiti i šest hrvatskih mjesta u Domu naroda Federacije BiH. To bi bošnjačkoj strani dalo mogućnost da bez bilo kakvog osvrtanja na Hrvate potvrdi novu vladu Federacije, ali i Vijeće ministara BiH.
Milanovićev kompromis
Upravo bi bošnjačko osvajanje Kluba Hrvata u Domu naroda FBiH označilo konačnu eutanaziju Hrvata kao političkog naroda u toj državi. Namjera bošnjačkih političara nije nikakva novost. Vodeći bošnjački političari više su puta govorili kako žele “razbiti okove u kojima manjina drži većinu u predstavničkom domu i Domu naroda”. Između ostalih, to je omiljena mantra predsjednika SDA Bakira Izetbegovića. Upravo zbog nadležnosti Doma naroda, koji je osmišljen kako mnogobrojniji narod u Federaciji ne bi putem parlamenta obespravljivao malobrojniji narod, bošnjačka politička elita ne želi usvojiti izmjene izbornog zakona. Bošnjaci bi u paketu s izmjenama izbornog zakona derogirali i ovlasti Doma naroda i sveli ga na protokolarnu instituciju. Kada bi se to dogodilo, Hrvati ne bi imali nikakav utjecaj na parlament i vladu FBiH. Možemo slobodno reći kako je Dom naroda FBiH posljednja obrana Hrvata kao političkog faktora u BiH.
Iako su iz službenog predstavništva EU-a u Bosni i Hercegovini jasno dali do znanja kako se idući izbori ne mogu održati po sadašnjem izbornom zakonodavstvu, u bošnjačkim političkim krugovima ne odustaju od pokušaja pretvaranja Federacije u unitarni i centralizirani – bošnjački entitet. To se vrlo jasno vidjelo nakon posljednjih zasjedanja NATO-a i Europskog parlamenta na kojima su usvojene neke rezolucije koje se tiču i Bosne i Hercegovine.
Najprije je hrvatski predsjednik Zoran Milanović zaprijetio da neće dati suglasnost na završnu deklaraciju NATO-ova summita ako se u pasusu koji se odnosi na BiH izričito ne spomenu konstitutivnost naroda, potreba izmjena izbornog zakonodavstva i Daytonski mirovni sporazum. Pojedine članice NATO-a, poslije smo saznali kako su najustrajnije bile Italija i Njemačka, žestoko su se protivile unošenju principa konstitutivnosti naroda u BiH u završnu deklaraciju summita.
Ipak, Milanović je ostao ustrajan i pronađeno je kompromisno rješenje prema kojem su u završnom dokumentu spominje potreba izborne reforme i poštovanje Daytonskog mirovnog sporazuma kao osnove funkcioniranja države. Konstitutivnost naroda nije izričito navedena, ali je tim hrvatskog predsjednika prihvatio takvu formulaciju jer je konstitutivnost naroda osnova Daytonskog sporazuma koji je naveden u deklaraciji.
Bitka na zapadu
Zanimljivo je kako je drugi bošnjački član Predsjedništva BiH, Željko Komšić, dan prije nego što je donesena odluka o sadržaju NATO-ove deklaracije sa završnog summita, slavodobitno izjavljivao kako je NATO odbacio hrvatske zahtjeve za konstitutivnost naroda u BiH. Tada još nije znao kako će hrvatska strana u Bruxellesu zaprijetiti odbacivanjem cjelokupne deklaracije ako se u završni dokument ne ugrade njezini zahtjevi.
HERCEGOVAČKI PORTAL
