Naslovnica Crkva Međugorje: Nuncij, nabiskup, biskupi, provincijal i 95 svećenika na misi zadušnici za...

Međugorje: Nuncij, nabiskup, biskupi, provincijal i 95 svećenika na misi zadušnici za mons. Hosera

Prepun životnoga i profesionalnoga iskustva, stigao je u Međugorje i postao jedan od nas. Sa svojim blagim osmijehom i odlučnošću čovjeka koji zna zašto je tu, neizmjerno pobožan Gospi, bio nam je sigurno utočište nakon tolikih godina neizvjesnosti.

 

 

Produžena ruka svetoga oca Franje u Međugorju”, kazao je fra Miljenko Šteko, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije pred početka Mise zadušnice u Međugorju za nadbiskupa Henryka Hosera.

Kazao je i kako nas ”usred ljudske žalosti zbog rastanka s Vama, ni za trenutak ne napušta ona drugačija radost, zbog budućega susreta u Očevu domu”.

”A ovaj krš koji vas je prigrlio i zavolio, nastavit će odzvanjati onu drevnu Mater Dei, ora pro nobis, dok oči s nadom gledaju u kameniti obzor i raskoš zalazećega sunca, dok prsti žuljavi i dalje prevrću krunicu po rukama, dok se jutrima širi miris novoga dana. I vas ćemo se uvijek zahvalno sjetiti. Sretni smo da smo Vas imali, da ste bili s nama. Molimo Boga da Vam, uz zagovor Kraljice mira, podari mir u svojoj vječnosti. Zauvijek ostajete upisani u naša srca, naše živote i naše Međugorje”, kazao je fra Miljenko Šteko na početku svete Mise koju je predslavio apostolski nuncij u BiH nadbiskup Luigi Pezzuto u koncelebraciji s biskupom mostarsko-duvanjskim Petrom Palićem, nadbiskupom vrhbosanskim kardinalom Vinkom Puljićem te još dvojicom biskupa i 95 svećenika.

Na misi su bili i brojni župljani i hodočasnici kako bi zahvalili Bogu za nadbiskupa Hosera koji je mnogo učinio za župu Međugorje od 2017. godine. O njegovim zaslugama u svojoj homiliji govorio je i nuncij Pezzuto koji je nadbiskupa Hosera upoznao još dok je bio misionar u Ruandi, a mons. Pezzuto u to vrijeme kako je rekao bio mladi tajnik u tamošnjoj Apostolskoj nuncijaturi.

Osvrnuo se na neke dijelove njegove biografije, a potom izdvojio ”vrijedan doprinos koji je mons. Hoser dao ovdje, u Međugorju, u svojoj trogodišnjoj službi, najprije kao posebni izaslanik Svete Stolice, a zatim i kao apostolski vizitator s posebnom ulogom za župu Međugorje, s poslanjem pastoralnog karaktera”.

”Izgrađuje nas njegov svećenički život, kojega je živio kao čovjek pravedan, u biblijskom smislu, duboko svjestan svoje stvarnosti – svećenika Boga Svevišnjega. U ovoj prigodi, želim naglasiti njegovu vidljivu marijansku pobožnost, koja ga je učinila posve posvećenim fenomenu Međugorja i ostvarenju pastoralnog traga kojega je papa Franjo želio dati ovome mjestu”, kazao je mons. Pazzuto pozvavđi potom ”cijeli liturgijski skup da izrazi duboku zahvalnost Bogu koji je poslao mons. Hosera u Međugorje, njegovoj redovničkoj obitelji (Palotincima), njegovoj rodnoj obitelji, kao i franjevcima koji su ga prihvatili”.

”Posebno zahvaljujem fra Perici Ostojiću, koji je surađivao s mons. Hoserom tijekom posljednje tri godine, kao njegov tajnik. Sigurni smo da je mons. Hosera u Raju dočekala Djevica Marija, kojoj je ovdje u Međugorju posebno služio, promičući štovanje i pobožnost Gospi u kristološkom i kristocentričnom svjetlu. Stoga povjeravamo Mons. Hosera Kraljici Mira i Božjega milosrđa”, zaključio je apostolski nuncij u BiH nadbiskup Luigi Pezzuto svoju homiliju na misi zadušnici za mons. Henryka Hosera u Međugorju.

Na kraju misnog slavlja nazočnima kardinalu, nadbiskupu i biskupima zahvalio se međugorski župnik fra Marinko Šakota.

”Hvala papi Franji što nam je poslao nadbiskupa Hosera, a hvala i mons. Hoseru za sve što je učinio za Međugorje, a to što je učinio jako je puno i od velike važnosti”, kazao je fra Marinko na kraju misnog slavlja.

Tekst: Velimir Begić
Foto: Mateo Ivanković
Radiopostaja Mir Međugorje

Homilija nadbiskupa Luigija Pezzuta, apostolskog nuncija u Bosni i Hercegovini na Misi zadušnici za nadbiskupa Henryka Franciszeka Hosera, apostolskog vizitatora s posebnom ulogom za župu Međugorju, 26. kolovoza 2021. u Međugorju.

Drage sestre i  braćo,

U evanđeoskom tekstu kojega smo maločas navijestili, suočeni smo s prirodnom i ljudskom boli Marte, koja Isusu kaže: „Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro“. Rečenica  koja zvuči kao ogorčenost i blagi prijekor prijatelju, Isusu iz Nazareta. No, odmah nakon toga, štoviše istog časa, Marta proglašava jednu istinu, činom vjere koji nadilazi sva ljudska očekivanja: „Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti.“ A takva ispovijest vjere, kao odgovor dobija ohrabrujuće Kristovo obećanje: „Uskrsnut će brat tvoj!… Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada.“

Isus je izgovarao ove riječi dok je izbliza doticao tajnu Lazarove smrti i patnju njegove rodbine i poznanika. Na sličan način, i mi danas, tužni i zapanjeni pred otajstvom smrti, konkretno zbog smrti Biskupa Hosera – koji je toliko puta slavio Euharistiju na ovome istome mjestu – približavamo se Isusu da bi pronašli hrabrost i spokoj, učvršćujući se tako u nadi u konačno uskrsnuće i život vječni. Upravo u ovim trenutcima tame, Isus nam prilazi i pita nas: „Vjeruješ li ovo?“. A mi svatko osobno, i s Martinom vjerom odgovaramo: “Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!”.

Kršćanska nada čvrsto je utemeljena na Gospodinovim obećanjima koja nas vode u sigurnost  onoga što je će biti naša buduća blažena stvarnost. Dakle, iako je bol zbog odlaska drage  osobe ljudska i razumljiva, ali i zbog misli na našu vlastitu smrt, kad se to Gospodinu svidi, sigurni smo da nas je Bog stvorio i pozvao  vječno živjeti u Njegovom kraljevstvu svjetla.

Moje misli sada idu osobi Mons. Hosera, čije je postojanje bilo obilježeno Evanđeljem i vjerom: on je studirao medicinu prije nego što je ušao u Družbu katoličkog apostolata (Palotinci). Nakon svećeničkog ređenja, otišao je kao misionar u Ruandu, gdje sam ga imao sreću upoznati, dok sam bio mladi tajnik te Apostolske nuncijature. Nakon što je imenovan biskupom, radio je kao pomoćni tajnik u Kongregaciji za evangelizaciju naroda i u Papinskim misijskim djelima, a zatim je poslan u sjedište Varšave-Praga, vraćajući se tako u svoju Poljsku.

Naposljetku, svi mi znamo vrijedan doprinos koji je Mons. Hoser dao ovdje, u Međugorju, u svojoj  trogodišnjoj službi, najprije kao posebni izaslanik Svete Stolice, a zatim i kao Apostolski vizitator s posebnom ulogom za župu Međugorje, s poslanjem pastoralnog karaktera.

Izgrađuje nas njegov svećenički život, kojega je živio kao čovjek pravedan, u  biblijskom smislu, duboko svjestan svoje stvarnosti – svećenika Boga Svevišnjega. U ovoj prigodi, želim naglasiti njegovu vidljivu marijansku pobožnost, koja ga je učinila posve posvećenim fenomenu Međugorja i ostvarenju pastoralnog traga  kojega  je papa Franjo želio dati ovome mjestu.

Zaključujem pozivom, cijelom liturgijskom skupu, da izrazi duboku zahvalnost Bogu koji je poslao Mons. Hosera u Međugorje, njegovoj redovničkoj obitelji (Palotincima), njegovoj rodnoj obitelji, kao i franjevcima koji su ga prihvatili. Posebno zahvaljujem fra Perici Ostojiću, OFM, koji je surađivao s Mons.  Hoserom tijekom posljednje tri godine, kao njegov tajnik.

Sigurni smo da je mons. Hosera u Raju dočekala Djevica Marija, kojoj je ovdje u Međugorju posebno služio, promičući štovanje i pobožnost Gospi u kristološkom i kristocentričnom svjetlu. Stoga povjeravamo Mons. Hosera Kraljici Mira i Božjega milosrđa.

 

 

HERCEGOVAČKI PORTAL