Raskol između Katoličke i Pravoslavne Crkve, označen ekskomunikacijom 1054. godine, ima duboke korijene u sukobima između piramidalnog ustrojstva Crkve na Zapadu i sinodalnog ustrojstva na Istoku.
No, ako želite razumjeti dublje razlike između pravoslavaca i katolika, potrebno je zaroniti u povijest i teologiju.
Pravoslavci ne priznaju primat pape, ne vjeruju u čistilište i Bezgrešno začeće Djevice Marije i u dar Svetog duha u Sinu * S katolicima dijele Bibliju, sakramente, štovanje Marije i svetaca i kult relikvija.
Pravoslavna crkva pojavljuje se u četvrtom stoljeću, kada se kršćanstvo udaljavalo od svog židovsko-kršćanskog podrijetla i njegovih pravila te je počelo održavati prve koncile na kojima se raspravljalo o “prirodi Boga”, “prirodi Bogorodice” i drugim pitanjima vjeronauka.
Od samog početka svi su kršćani bili članovi jedne zajedničke Apostolske crkve.
Humbert da Silva, papin izaslanik, postao je simbol sukoba kada je 1054. godine ušao u crkvu Aja Sofija s bulom ekskomunikacije usmjerene prema Mihajlu Cerulariju, predstavljajući kulminaciju nesuglasica između hijerarhije na Zapadu i autokefalnosti na Istoku.
Iako su anateme ukinute 1965. godine, organizacija Crkve i dalje predstavlja izvor problema. Razlike u ekleziologiji proizlaze iz pitanja primata. Na Istoku se priznaje prvenstvo časti, dok se na Zapadu naglašava i prvenstvo vlasti.
Liturgijske razlike također postoje u shvaćanju Euharistije. Pravoslavni nemaju određeni “trenutak posvećenja” darova, već cijela anafora predstavlja mistični trenutak pretvorbe. Katolici imaju određeni trenutak zaziva Duha Svetoga nad darovima. Različita shvaćanja o čistilištu i Mariološko pitanje dodatno oblikuju teološke razlike između pravoslavaca i katolika.Mariološko učenje također stvara različitosti.
Pravoslavna Crkva ne vjeruje u Bezgrešno začeće, dok je Katolička Crkva dogmu definirala bulom Ineffabillis Deus. Unatoč nesuglasicama, većina pravoslavnih nije značajnije osporavala ovu dogmu.
Razlike
Pravoslavci ne priznaju primat pape ne smatrajući ga Kristovim namjesnikom na zemlji. Zapravo, pravoslavci vjeruju da papa ima ulogu patrijarha Zapada, uglavnom reprezentativnu ulogu.
Druga razlika je razilaženje oko vjerovanja u Bezgrešno začeće. Za katolike dogma o neokaljanosti Djevice Marije istočnim grijehom otkad je i ona sama začeta, nije pod upitnikom. To vrijedi iz razloga što je Bog ustanovio da Krista u utrobi treba nositi bezgrešno stvorenje.
Pravoslavci odbacuju ovu dogmu, tvrdeći da je Djevica Marija začeta istočnim grijehom, kao i svi ljudi, ali da je pročišćena u trenutku kada je začela Isusa. Nadalje, za pravoslavce, uznesenje Djevice Marije nije obvezujuća istina kao što je to za katolike.
Već je rečeno kako za pravoslavce Sin nije primio dar Svetog duha, a ne vjeruju ni u čistilište. Svima je poznato da u pitanjima vjere koriste julijanski kalendar.
Zajedničko
Katolicima i pravoslavcima su Biblija, sakramenti, nauk o episkopatu i svećeništvu, zakoni prvih sedam ekumenskih koncila (zvanih “Sabori nepodijeljene Crkve”: Katolička Crkva je tada “slavila njih još 14 koje pravoslavlje ne priznaje), “Apostolsko vjerovanje”, štovanje Marije i svetaca i kult relikvija.
Danas je pravoslavna druga kršćanska crkva po veličini i broji između 225 i 300 milijuna sljedbenika, najviše u slavenskim zemljama istočne Europe i Rusiji, bliskom istoku u ponegdje u Africi.
Unatoč tim nesuglasicama, vjernici, nastavljaju živjeti u zajednici koja odražava raznolikost vjerskih uvjerenja i tradicija.
Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u Republici Hrvatskoj katolici čine 78,97%, pravoslavci 3.32%, protestanti 0.26%, ostali kršćani 4.83%, muslimani 1.32%, dok se 4.71% osoba izjasnilo kao nevjernici i ateisti. Također, 1.72% ispitanika nije željelo iznijeti svoje vjersko opredjeljenje.
