Cvjetnicom počinje Veliki tjedan. On je spomen na posljednje dane Isusova života, njegovu muku i smrt. Posebno se slave Veliki četvrtak, Veliki petak i vazmeno ili uskrsno bdjenje.
Prvi je dan Velikoga tjedna – Cvjetnica, nedjelja palmi ili Muke Gospodnje, koja se slavi kao spomen na Isusov svečani ulazak u Jeruzalem, kada ga je narod pozdravljao palminim i maslinovim grančicama.
Cvjetnica (Cvjetna nedjelja) je uvod u Veliki tjedan, Crkva se spominje Isusovog trijumfalnog ulaska u Jeruzalem u dane prije Pashe, opisanog u sva četiri Evanđelja, ali i njegove muke koja je uslijedila nakon toga. Svojim sadržajem započinje veliku temu Isusove muke, smrti i uskrsnuća, takozvano “vazmeno otajstvo”.
Na misama u crkvama diljem Hercegovine čitaju se i pjevaju odlomci iz Evanđelja koji govore o Isusovoj muci i smrti, a vjernici na blagoslov nose maslinove i palmine grančice.
S današnjom Cvjetnicom počinju dani intenzivne pripreme za Uskrs, najveći kršćanski blagdan
Običaj vjerničkih povorki s palminim grančicama nastao je u Jeruzalemu u IV. stoljeću, a u Rimu se prakticira od IX. stoljeća, odakle se raširio po cijeloj Crkvi. Prema običaju vjernici blagoslovljene grančice odnesu domovima, gdje su, i kad se osuše, podsjetnik na vjernost Isusu do iduće Cvjetnice.
Cvjetnica sa sobom nosi mnoge običaje različite u gotovo svim predjelima, a osim blagoslova maslinovih grančica, jedan od drevnih obreda je i umivanje proljetnim cvijećem upravo na Cvjetnicu.
Obredno umivanje na Cvjetnicu
Cvjetnica sa sobom nosi mnoge običaje različite u gotovo svim predjelima, a osim blagoslova maslinovih grančica, jedan od drevnih obreda je i umivanjem proljetnim cvijećem, najčešće u ljubičicama.
Obredno umivanje u cvjetnoj vodi izvodi se za ljepotu, zdravlje i blagostanje. Iako je to drevni običaj, ipak se održava i danas, no nešto manje, zbog činjenice da sve manje ljudi živi u seoskim predjelima gdje je obilje cvijeća i bilja, kao i radova u poljima gdje se najčešće obred i održavao pri bunarima ili izvorima.
Proljetno cvijeće koje je izraslo najbolje oko mjesta gdje živite se nabere u manjim količinama i latice mu se potope čistom, nekad izvorskom, vodom te se ostave preko noći na svježem zraku. Uz ranojutarnje umivanje obavezno idu i dobre želje i namjere i misli kako će godina biti lijepa-plodna, zdrava i uspješna za onoga tko se umiva i njegovu obitelj.
Dobre želje se izgovaraju naglas dok se umivate, a nekad se i nakon umivanja penjalo na krovove staja ili kuća i iskorištene latice bacalo preko ramena po krovu kako bi raznijelo blagoslov kojeg ste izgovorili i na dom i štitilo ga.
Kako god bilo, običaj umivanja proljetnim cvijećem u našem Brotnju i Hercegovini, unatoč sveprisutnoj globalizaciji i potpuno izmjenjenim načinom života aktualn je i dan danas, a vjerujemo kako će se on i u godinama koje dolaze prenositi s generacije na generaciju.
