Hrvata nema ni na jednoj od 23 vodeće pozicije u Konjicu i Jablanici

U gradu na Bregavi razgovarali su samo s predstavnicima Bošnjaka, političara i dužnosnika, kao i tamošnje Islamske zajednice. Kako je priopćeno iz Predsjedništva BiH, tijekom sastanka vijećnici su informirali Bećirovića “da gradske vlasti provode kontinuiranu diskriminaciju Bošnjaka u Stocu”. Bećirović je istaknuo važnost poštivanja temeljnih prava i sloboda građana, dodavši da je nedopustiva bilo kakva diskriminacija građana zbog njihove nacionalne, vjerske ili neke druge pripadnosti te da svi ljudi u Stocu, kao i u cijeloj Bosni i Hercegovini, moraju imati jednaka prava i građanske slobode. Izetbegović je pak bio nešto precizniji u već medijski pripremljenom scenariju o postojanju “aparthejda” u ovome gradu koji Hrvati provode nad Bošnjacima. – U Stocu i ovom dijelu Hercegovine na jugu Bošnjaci su diskriminirani, ali to je zaista poprimilo takve mjere da se slobodno može reći da se ovdje nad Bošnjacima vlada.

Bez helikoptera

Ovdje imamo aparthejd u mnogim elementima gori od onog u RS-u. Živi i oni koji umru nemaju prava koja imaju Hrvati u Stocu – kazao je Izetbegović. Nekoliko političara, uključujući i neformalnog stranačkog glasnogovornika Harisa Zahiragića, upozorilo je na podređenost Bošnjaka u općinskoj administraciji, kojih je daleko manje od rezultata popisa 1991. godine, koji se još smatra na snazi dok se ne provede aneks 7. Daytonskog mirovnog sporazuma o izbjeglicama. A očito se nikada neće ni provesti te jedino služi za manipulacije. Svejedno, prograđanski i bošnjački političari Izetbegović i Bećirović u Stolac su, odvojeno u dva dana, s očitom strategijom svakodnevnog podizanja pozornosti, stigli automobilima jer je helikopter u Federaciji BiH rezerviran tek za federalnog ministra unutarnjih poslova. Budući da je to tako, morali su proći dolinom Neretve, pa i njezinim gornjim vodotokom, Konjicom, Jablanicom, Mostarom.

No, ako je nad Bošnjacima u Stocu na djelu aparthejd, nad Hrvatima je stanje pogroma od kojega se nisu oporavili ni 30 godina nakon rata. A o tome zorno govore podaci za koje ne treba čak ni puno truda, istraživanja i prikupljanja materijala. U Jablanici je 1991. godine živio 2291 Hrvat, što je činilo 18,1% ukupnog stanovništva. Do 2013. godine prognana je većina, a 726 njih čini 7,2%, što predstavlja smanjenje od približno 68,31%. Daleko lošija situacija je u Konjicu, gdje je 1991. godine živjelo 11.513 Hrvata (26,23% stanovništva), dok ih je 2013. godine bilo samo 1553, što čini tek 6,2% ukupnog stanovništva. To znači da je u Konjicu ostalo samo 13,5% Hrvata u odnosu na 1991. godinu, odnosno da ih je 86 posto prognano. Ovi podaci svjedoče o masovnoj kampanji protjerivanja Hrvata, ali i nesigurnosti i nemogućnosti povratka nakon rata. Još alarmantniji su podaci o zastupljenosti Hrvata u administraciji ovih općina. U Jablanici i Konjicu sve 23 ključne pozicije u općinskoj administraciji, uključujući načelnika i rukovoditelje službi, zauzimaju Bošnjaci.

Bez Hrvata

Ni jedan Hrvat nije zastupljen na ovim pozicijama. Identično je u Konjicu. Načelnik općine je Oman Ćatić (SDA), a među ključnim dužnosnicima nalaze se Jasmin Hodžić (pomoćnik gradonačelnika za poslove Gradskog vijeća i mjesnu samoupravu), Kenan Hadžiosmanović (pomoćnik gradonačelnika za katastar, geodetske i imovinsko-pravne poslove), Edin Mujak (pomoćnik gradonačelnika za pitanja branitelja i invalida, izbjegle i raseljene osobe i socijalnu zaštitu), Esad Omerović (pomoćnik gradonačelnika za prostorno uređenje, građenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove), Adnan Špago (Služba za ekonomsko-financijske i pravne poslove), Šeherzada Alić (pomoćnica gradonačelnika za opću upravu, društvene djelatnosti i mlade), Nedžad Ramić (pomoćnik gradonačelnika za zajedničke, stručne i inspekcijske poslove), Husein Hodžić (pomoćnik gradonačelnika za civilnu zaštitu i vatrogastvo), Edis Macić (Služba za gospodarstvo, poljoprivredu, investicije i lokalni razvoj) te Ejub Miljević (Služba ureda gradonačelnika).

Na čelu više općinskih povjerenstava su sljedeći bošnjački dužnosnici: Dženadin Podrum, Šefik Džiko, Sedin Hondo, Sejad Hakalović, Emira Mešukić, Elvir Gabela, Selma Hadžihusejnović, Adisa Salčin i Edis Macić. Bez ijednog Hrvata opet. Dok se u Stocu govori o diskriminaciji Bošnjaka, situacija u Jablanici i Konjicu pokazuje sustavnu marginalizaciju Hrvata te su potpuno isključeni iz upravljačkih struktura. U ova dva slučaja – Stoca s jedne strane te Konjica i Jablanice s druge, najbolje se vidi kako je bošnjačka politička građanština teška manipulacija.