Jozo Stojak Mungos: Nisu to mudžahedini, nego domaći ekstremisti. Ne damo se isprovocirati.
Rat i krvavu agresiju Armije BiH i uvezenih mudžahedina, koja je za sobom ostavila tri tisuće mrtvih, 138 ubijene djece i više od 70 tisuća prognanih Hrvata u Lašvanskoj dolini u Središnjoj Bosni, netko nakon 30 godina ne želi ostaviti u prošlosti. Posljednjih mjeseci dogodio se niz provokacija i ozbiljnih incidenata kojima je cilj utjerati Hrvatima Lašvanske doline strah u kosti. Jozo Stojak Mungos, predsjednik Udruge nositelja ratnih odličja HVO Herceg Bosna za Srednjobosansku županiju, za Narod.hr komentirao je učestale incidente iza kojih, tvrdi, ne stoje nikakvi mudžahedini. ”To su domaći ekstremisti koji bi htjeli biti mudžahedini’, kaže i dodaje da oni žele reakciju, no da se Hrvati ne daju isprovocirati.
Kota tt. 688 Hrašće – Pješčara lokacija je na kojoj je herojski 12. lipnja 1993. obranjena Lašvanska dolina. Ova povijesna bitka između Armije BiH i HVO-a trajno je zaustavila prodor muslimansko bošnjačke vojske i mudžahedina na prostor Lašvanske doline. Samo tog jednog dana poginula su na Pješčari 22 pripadnika HVO-a, ukopno njih 68 u borbi za ovu stratešku poziciju s koje pogled puca na cijelu dolinu.
Upravo na tom mjestu 18. 7. 2025. godine je oskvrnut spomen-kompleks poginulim hrvatskim braniteljima. Na lokaciji Pješčara skupina bradatih muškaraca izvela je islamski vjerski obred i pozvala na obračun s Hrvatima.
Umirovljeni bojnik HVO-a, umirovljeni dočasnik HV-a i ratni vojni invalid Jozo Stojak Mungos, čiji je ratni put krenuo 1991. na gospićkom bojištu te se nastavio u Središnjoj Bosni, za što je odlikovan Spomenicom Domovinskog rata, medaljom Ljeto i Oluja te Redom Hrvatskog Trolista, za Narod.hr je kazao da je u posljednje vrijeme broj incidenata i provokacija znatno veći nego prethodnih godina.
Paljenje hrvatske zastave u Žepču, Stocu, napad na hrvatsku obitelj prijetnje oružjem u Busovači tijekom svadbe…
Spominje da se 19. srpnja, dan kasnije kada je bio incident na Pješčari, dogodila pucnjava iz vozila u Novoj Biloj u općini Travnik na kojem su bile istaknute zastave arapskog porijekla. Isti dan u razmaku od par sati, u mjestu Mošun u općini Vitez, vršili su obred su klanjanja pored ceste na malonogometnom igralištu u blizini svetišta Križni put Kalvarije, a džamija je svega nekoliko minuta dalje…
Spominje i vandaliziranje križa u Mostaru, na ulazu u Stolac, na Radimlji, nepoznati počinitelji tijekom noći oštetili su i ispisali uvredljive poruke po hrvatskoj zastavi na samome ulazu u grad, čime se nastoje potaknuti međunacionalne napetosti
Ne može to nas zastrašiti, no nije ugodno
Na pitanje kako hrvatski narod to sve komentira, osjećaju li se nesigurno, odgovara:
”Ne može to nas zastrašiti, no nije ugodno. Nije ugodno za slušat, gledat, čitat. Pogotovo zbog svih događanja koja su se dogodila ranije, poglavito na vraćanje strahota rata, pogotovo 1993. godine”.
Podsjeća da su u Središnjoj Bosni 316 dana bili u okruženju. Od strane muslimanske armije. U općinama Travnik, Novi Travnik, Vitez i Busovača stradalo je skoro tri tisuće ljudi. Sedam tisuća je bilo ranjenih, 75 tisuća prognanih. Na tom je području 138 djece ubijeno u ratu.
”Tako da je normalno da ti svi događaji bude nelagodu, ali nas oni ne mogu zastrašiti. Zašto to rade, nama je jasno. Žele izazvati reakcije, no iskusni smo i pametni, ne mogu nas isprovocirati”, naglašava Jozo Stojak Mungos.
Posljednji incident na Pješčari, simboličnom i stvarnom mjestu otpora i hrabrosti Hrvata i hrvatskih branitelja Lašvanske doline, nije jedini. Prije par godine je, kaže, dva puta skidana hrvatska zastava te je zato i postavljen video nadzor.
Iako je sada na potezu pravosuđe, dodaje da u njega nemaju previše povjerenja.
Na informacije da iza posljednje provokacije na Pješčari stoje mudžahedini, Stojak odmahuje rukom.
